U jednom malom provincijskom gradiću ima mnogo ulica: širokih i uskih, dugih i kratkih; sa svim vrlinama i manama koje inače krase ulice širom svijeta. No, u ovom gradiću postoji jedna mala specifičnost po pitanju gradskih ulica. Naime, one imaju svoju lijevu i svoju desnu stranu. Vi se sada vjerovatno pitate šta je u tome neobično, kada sve ulice imaju svoju lijevu i desnu stranu, a ja ću vam pokušati najzornije što mogu odgovoriti na to pitanje i dočarati obje strane spomenutih provincijskih ulica.
Desna strana ovih ulica je prema sudu većine građana prelijepa i nudi sve ono što čovjek može poželjeti, kao i sve ono što čovjeka može, a i mora, učiniti sretnim. Desna strana ovih ulica je kićena raznim bojama, na toj strani se nalaze mnogobrojne trgovine šarenih izloga koje ne možete zaobići ako hodate desnom stranom, caffe barovi, koji također posjeduju svoje izloge u kojima sjede oni žitelji ovog provincijskog gradića koji se smatraju idealnim izložbenim primjercima i vrlo nerado prepuštaju svoje mjesto drugim,isto tako idealnim, izložbenim primjercima , ekskluzivni restorani u koje zalaze žitelji koji su prethodno napustili jedan od caffe barova ili se nakon dobre sofre misle zaputiti u jedan od njih. Nalaze se tu i elitni noćni klubovi u koje žitelji rado zalaze i piju “Moet” nakon što su toga i toga dana prethodno obišli šarene izloge trgovina, nakon što su bili “izloženi” u izlozima kafića i nakon prvenstveno dobro dekorisanog objeda, jer dekoracija je, razumije se bitnija od samog ukusa. I tako se zaokruži jedan dan vikenda proveden na desnoj strani jedne od ulica malog provincijskog gradića. Nakon dobro provedenog vikenda na desnoj strani, žitelji ovog gradića se svakog ponedjeljka uglavnom bude iz sna u koji su upali prošlog petka i odlaze na posao, a vraćajući se kući narednih pet dana teturaju sredinom ovih ulica, ne znajući što ih je snašlo, dok im se oni koji su ustoličeni sa desne strane veselo smiju i govore im da ih očekuju i narednog vikenda.
Lijeva strana ovih ulica prema sudu iste one većine građana koji su desnu stranu ocijenili prelijepom, za njih nije toliko lijepa. Bolje rečeno, po njihovom mišljenju sušta je suprotnost od desne strane ulica, te joj u situaciji u kojoj ju moraju ocijeniti ocjenom od 1 do 5 uglavnom daju dovoljnu (2) ili nedovoljnu (1) ocjenu. Za razliku od desne strane, na lijevoj strani ulica ovog malog provincijskog gradića nema toliko kiča i šarenila, nema izloga i nema elite. I tu se, naravno nalaze: trgovine, caffe barovi, restorani, klubovi i tako dalje, no kudikamo različitiji od onih susjednih s druge strane ulice. Lijevo nema izložbenih primjeraka, nema dekorisanih objeda, skupih šampanjaca, za što je osnovni preduslov debeli novčanik. Nema lijevo ni tog debelog novčanika, ima samo mnogo ljudi i još više duše. Na ovoj strani ulice uglavnom možete vidjeti kako međusobno razgovaraju ljudi uz obavezno prisutni smiješak na licu, bez obzira da li se radi o teškim ili lakim temama. Tu možete vidjeti radnika u radnom odijelu kako sjedi za istim stolom sa nekim od visokih službenika koji je pak u odijelu, što je uzgred budi rečeno, na desnoj strani nezamislivo. Ali, lijevo oni sjede skupa jer obojica su odabrali lijevu stranu ulice za svoj “walk of life”. Za ljude koji hodaju i borave na lijevoj strani ovih ulica nije bitno da li je vikend ili radni dan, oni se uvijek, i pri odlasku na posao, kao i pri povratku s posla, principijelno drže lijeve strane, a takve je nemoguće pomjeriti, čak ni prema sredini.
Ako živite u gradiću koji je sličan ovome iz moje priče i ako ste u situaciji odabira strane ulice, nadam se da će vam ova moja mala, nazovimo je tako, analiza pomoći. Neću više ništa da vam govorim, u konačnici, odabir strane kojom ćemo hodati i na kojoj ćemo boraviti je na svakom od nas posebno.