Alastar Makintajer je britanski filozof posebno značajan zbog doprinosa filozofiji morala i političkoj filozofiji ali su značajni i njegovi radovi iz oblasti istorije filozofije i teologije. Trenutno je istraživač u Centru za savremene aristotelovske studije u etici i politici i profesor-emeritus filozofije na Univerzitetu Notr Dam. Mekintajerov rad u velikoj mjeri se bavi problemom pada moralnosti i moralne racionalnosti u društvu od perioda prosvjetljenja, i vraća se filozofiji Aristotela i Tome Akvinskog kao potencijalnom rješenju za aktuelnu bolest društva. Mnogi ga zbog toga nazivaju Aristotelovcem-Tomistom.
Makintajerovo najpoznatije djelo je njegova uticajna knjiga „After Virtue“ (1981), koja se bavi ranije navedenim problemima. Sama knjiga predstavlja promjenu u njegovom filozofskom pristupu, jer je prije toga bio Marksist. U djelu „After Virtue“ Makintajer razvija vlastitu kritiku savremenog liberalnog kapitalizma i društva koje je njegov proizvod, tvrdeći da uslijed nedostatka bilo kakvog koherentnog moralnog kodeksa, osjećaj svrhe i zajednice je izgubljen za većinu ljudi u modernom društvu. Makintajer je stava da je povratak svrhe i zajednice moguć kroz povratak vrlini etike.
Makintajer će reći da filozofsko propitivanje često počinje u nekoj situaciji u kojoj smo zbunjeni nečim što smo do tada uzimali zdravo za gotovo. Ono što smo shvatili da je istina , vjerovatno očigledna istina, ispostavi se sasvim neočekivano kao nešto lažno i tada moramo da se zapitamo šta je pogrešno u načinu na koji smo razlikovali istinu od laži u ovom ili onom dijelu našeg života : možda naš sud o mislima i osjećanjima drugih, možda naš sud o prošlosti, možda naš vjerski ili moralni sud. Tako da se možemo naći u situaciji da pitamo šta podrazumijevamo pod „istinom“ i „laži“, šta podrazumijevamo pod „mišljenjem“ i koja vrsta argumenta je u pitanju.
Ako ćemo naučiti kako se uključiti u takvo ispitivanje na disciplinovan i sistematičan način, moraćemo pronaći učitelje koji su sposobni učiniti dvije stvari: uputiti nas kako se uključiti u konstruktivno samokritičan argument s drugima, tako da izložimo svaku tezu koju smo skloni tvrditi na najširi mogući domet relevantnih primjedbi i pružiti resurse za čitanje tekstova od Predsokratovaca nadalje koji definišu istragu u ovom ili onom području do sada. Prvo, to nam je potrebno jer je jedan od naših ciljeva otvoriti svoja uvjerenja i pretpostavke kritičkoj procjeni. Drugo, trebamo jer samo ako shvatimo kako je do sada došlo do pitanja, razumjećemo kako nastaviti dalje. Kako nastavljamo dalje, moramo to učiniti zajedno s drugima kao sudionicima zajedničkog razgovora o međusobnoj kritici čiji je kraj napredovanje istrage.