BiH je odavno prestalo biti društvo koje može i smije biti parametar bilo čega, posebno ne civilizacije 21. vijeka.
Znala sam na kojem moralnom dnu je društvo u kojem živim ali nisam znala da je to dno baš toliko duboko.
Kad bi se i moglo nabrojati šta sve sistem (bez)vrijednosti u BiH dozvoljava na svim nivoima vlasti, svim nivoima društva, svakodnevnici, sve do one vlasti pojedinca nad samim sobom, popis bi svjedočio realnu i totalitarnu anarhiju pod maskom demokratije.
Nemam problem sa onim što sistem dozvoljava jer je on prema svima isti. Ali imam problem sa tim kako se pojedinci sa sistemom nose.
Umjesto bojkota i poziva na savjest, svjedočim masovno prilagođavanje i opravdavanje devijantnosti sistema u cilju zataškavanja oduststva karaktera i unovčavanja upravo tog odsutstva karaktera. Nije sistem samoživ, ljudi koji čine taj sistem su samoživi.
Ljudi koji vide samo sebe, bore se samo za sebe i boje se samo za sebe bez etičkog pristupa, nisu i ne mogu biti temelj jednog zdravog društva. Takvi ljudi ne grade ništa, oni samo razaraju. Svjesno i nesvjesno.
Čovjekov nagon da se brani čak i kad nema od čega je uzrok mnogih zlih djela. Čovjek je jedino biće na planeti koje ubija svoju vrstu. Zlo je oduvijek bilo djelo ljudi – ekspertiza čovjeka.
Ako trebate strah za smisao svojih života usmjerite ga ispravno.
Čovjek čija ruka može objesiti psa, upucati psa, silovati psa, isjeći tijelo psa na komade može učiniti isto drugom čovjeku. Bez razmišljanja. Zlo ne poznaje formu tijela.
Mržnja i strah su usko povezani a oba osjećaja su teška neuropsihološka devijacija. Ako se nešto ne tretira medicinski ne znači da to nije bolest, samo znači da živiš u primitivnom društvu u kojem je nasilje temeljeno na mržnji i strahu normalna stvar.
Meni to nije normalno. Po meni, čovjek kome iživljavanje i mučenje nad drugim, posebno nad životinjama, pričinjava zadovoljstvo treba biti otklonjen iz društva a ne biti društveni temelj.
Jer nije to ni primitivizam već bolest koja ukoliko se ne tretira na vrijeme ima koban ishod po generacije.
U masi amoralnih uzora koji setuju društvene devijacije ovo je tek jedan trend.
Nas odnos prema tom trendu svjedoči stanje našeg uma i moralnog kompasa. Sistem se mijenja prema pojedincima. Naš sistem je hiruški presjek stanja svijesti našeg društva i njegovog nemorala u svim sferama života jednog pojedinca.
I onda, krv.
Ako je krv jedina ekspresija moći i ako je krv jedina hrana isfrustriranih na vlasti ili onih koji podržavaju vlast, o kakvoj demokratiji mi pričamo, kakvim pravima, kakvom zdravom društvu koje je zagazilo u 21. vijek ?
Možda je BH društvo i zagazilo u civilizaciju ali u filmu naučne fantastike pod direktorskom palicom Stivena Spilberga. Iako bi i za njega to bio izazov.
Onima kojima je fetiš krv, bilo kog živog bića koje je On poslao na zemlju, ima problem. Veliki. I treba na liječenje. Svojevoljno za spostveni spas ako ga već anarhija društva na to ne obavezuje.
Ne postoji subjektivno mišljenje o tome šta je dobro a šta nije. Takođe, ne postoje ni etički postulati prilagođeni pojedincu već su univerzalni. To što se danas kategorizacijom devijantnog poimanja demokratije ili njenog manifesta, pravi kategorizacija dobrog i lošeg to je već druga tema.
Svako naše djelo koje je produkt slobodnog izbora i volje, spada u domen naše odgovornosti.
Zaista je najmanje važno da li vi volite ili ne volite životinje ili se pak bojite ili ne to su patologije koje se nažalost ne tretiraju još institucionalno jer spadaju u domen iracionalnih strahova i gnušanja ali ono što je bitno je da imate mogućnost učestvovanja u krvoproliču ili njegovog bojkota. Imate šansu zauzeti stranu pravih zvijeri ili se podsjetiti da ste ipak civilizovan čovjek.
Na svijetu smo da volimo jedni druge ne da se uzajamno mučimo ? Ili možda ja tu superiornost čovjeka nad životinjama pobrkano shvatam.
Na stranu moji ideali, ja sam uvijek za konstruktivna i nadasve intelektualna i moralna rješavanja problematika u svom gradu jer toljagu, sjekiru, pušku, nož, otrov, može svako uzeti zar ne ?
To je nivo divljaka, onih za koje tvrdimo da smo ih prerasli, iz kojih smo eto kažemo evoluirali.
Ma kakav vaš stav bio prema drugom i drugačijem, čovjeku ili životinji, vi NEMATE ni ljudsko, ni moralno, ni Božije, ni zakonsko pravo da u svijetu civilizacije činite drugome zlo, pa bio taj drugi i pas. Jednostavno nemate. Tačka. Osim ako ne želite izaći iz okvira tako cijenjene titule superiornog čovjeka.
Ne postoji živo biće na svijetu koje je stvoreno bez svrhe. Sve je na svijetu vjerovali vi u Boga, Univerzum ili Miki Mausa stvoreno da živi slobodno a ne da bude mučeno.
Jer nemoguće je da isto biće kod nekog izaziva beizmjernu ljubav, pufnasto raznježenje a kod nekog strah. Neko tu nije uredu, zar ne ? Nemoguće je da isto biće uzrokuje sreću za nekog a za nekog mržnju.
Ta bipolarnost jednog društva je takođe devijantna.
Čovjek se već predugo igra igre svemogućnosti misleći da za to neće snositi posljedice. Ne postoji zvjerstvo životinje nad čovjekom veliko kao zvjerstvo čovjeka nad čovjekom. Ništa zlo čovjeka ne može nadmašiti. Ništa.
U ovom civilizacijskom padu i obijesnom patološkom osjećaju superiornosti čovjeka ispaštaju i ljudi i životinje. Životinje još više.
Nema živog bića na planeti bez prava na dostojanstven život.
Onaj u kome prizor životinje, bilo koje, ne izaziva blagost i osjećaj brige ima seriozne patologije u glavi. Naučnici su tome mnogo pažnje posvetili.Takođe, iracionalni strah od životinje samo jer je životinja je takođe patologija. Kao i iracionalno gnušanje nad prljavošću životinja samo jer su životinje. Nažalost, civilizacija još nije, a možda i neće doseći razinu institucionalnog tretiranja ovih patologija.
Zastrašujuća je neinformisanost i neukost ljudi, posebno onih koji se nazivaju vjernicima a nemaju u svom ponašanju zrno vjerskih postulata.
Odnos djeteta i životinje je najbolji primjer susreta dvije čistoće. Misli se djeteta neoštećenog devijantnim odgojem i nasilnim roditeljima kao uzorom ponašanja. Jer samo blagost uzrokuje blagost a nasilje novo nasilje.
A životinje osjete našu narav i prema njoj se ponašaju.
Životinje razumiju, osjećaju i podjednako osjete bol životinja osjeća našu nutrinu i prema njoj se ponaša.
Podsjetite se na to kada slijedeći put pomislite na životinje u formi zvijeri.
Društvo u kom je moralni kompas skršen u milionite komadiće rasula. Sanjar u meni kaže da je to stanje reverzibilno, ali realista me tapša po ramenu i dodaje prefiks I. Jedno slovo ali tragično značenje. Tragičnije od tragičnog.
U svim zemljama civilizacije problem pasa lutalica ne postoji, jer psi ljudima nisu problem. Ljudi su tamo evoluirali. Riješili svoje probleme pa mogu i životinjske. Pas je problem samo u mojoj evolution challenged zemlji, napaćenoj vođama primitivcima koji su i ljudima oduzeli svako pravo na život dostojanstven čovjeku.
U ovakvoj zemlji sa još napaćenijim medijima koje možeš kupiti za cvaju, stvara se amonizitet i strah od čupavih bića koja bježe od ljudi.
Normalan, human, ljudski, civilizacijski put rješavanja probema pasa lutalica ne postoji jer zašto bismo kopirali prakse uspješnih zemalja, bolje da zbog tala i hajrovanja izigravamo neandertalne divljake jer nam se može.
Možda su vama scene krvi normalna pojava u kući ili u okruženju ali meni nisu zaista.
Zakon o zaštiti životinja BiH postoji i svi su ga dužni poštovati. Vi niste izuzetak i izvinite što pozivam na ljudsku pa tek onda zakonsku obavezu.
Možda moj glas neće ništa promijeniti al ‘ nek se zna da sam na strani zdravog razuma, imperativa čovjeka i nenasilnog i intelektualnog načina rješavanja problematika. Biti divljak koji ubija može biti svako, za to ne trebaju ni pamet a ni muda.
Možda vi želite neko drugo Sarajevo, ali šipak.
Ovo NIJE i NEĆE biti MOJ grad! Ko ga ovakvim čini nek’ sebi traži drugo mjesto. Pozivam na razum. Na djelovanje. Na intelekt. Na ljudskost, Na normalnost. Na civilizaciju.
I ako je demokratija sloboda, biram slobodu od ovakvog sistema i ovakvog društva a i ovakvih ljudi. I dajem slobodu da me se proglasi njihovom suprotnošću.
Demokracija je sloboda da se kaže ne, hvala ne. – M. Krleža
Ne, hvala, ali ne ovakvo drušvo. Bar ne ja u njemu.
Sve na stranu, psi na stranu, drugi ljudi na stranu. Zastani, pogledaj se u ogledalo i ocijeni stanje svog uma. Nađi razloge svoje mržnje i straha. Za svoje dobro. I kad dođeš do rezultata, vidjet ćeš da pas nije uzrok tvoje muke. Vidjet ćeš da si ti to sam.