Helsinški parlament građana Banjaluka je nekoliko mjeseci intenzivno radio na realizaciji publikacije “(O)živimo javne prostore“. U tome su im pomogli Sabina Begić (pravnica), Siniša Vukelić (sa portala capital.ba), Dajana Đurašinović (politikologinja), Nina Kuljanac (koordinatorica projekta), Mirjana Ribić (fotografkinja) i Maja Ilić (arhitektica) koja je zadužena za vizuelni izgled publikacije. Samu pripremu publikacije finansijski je podržala njemačka fondacija.
„Ideja o nastanku publikacije se javila prije više od godinu dana. Imajući u vidu da nismo znali šta se sve nalazi u vlasništvu grada, htjeli smo najprije napraviti uvid u to čime grad raspolaže odnosno koja su to fizička javna dobra kojima grad može upravljati a to su: zgrade, stanovi, garaže, poslovni prostori, parkovi, fontane, trgovi itd. Zatim smo htjeli predstaviti modele koji su razvijeni u posljednjih nekoliko godina u EU, a koji predstavljaju neke novije tipove zajedničkog korištenja javnih dobara, I koje karakteriše veća uključenost građana/ki u procese odlučivanja, planiranja i upravljanja javnim dobrima“, ispričali su iz Helsinškog parlamenta građana.
Publikacija demistifikuje sve pravne korake koje neko fizičko lice treba poduzeti kako bi prostor, koji se nalazi u vlasništvu grada dobilo na zakup ili korištenje bez naknade, pri tome imajući u vidu razne civilne organizacije koje djeluju na području grada Banjaluke i od kojih mnoge nemaju nikakav prostor za rad ili, pak, skupo rentiraju privatne prostore.
„Ne samo u riječi, već i u slici smo predstavili stanje nekoliko objekata koji se nalaze na širem području centra, a koji su napušteni ili se nalaze u vrlo lošem stanju (od kojih su neki u privatnom a neki u gradskom vlasništvu). I radeći u svemu tome, nametnulo nam se pitanje vojne imovine pa smo provjerili neke činjenice (perspektivna i neperspektivna imovina). Svjež primjer po tom pitanju nam stiže iz Srbije, iz Užica, gdje je Ministarstvo odbrane predalo vojne objekte u tom gradu na upravljanje lokalnoj zajednici“, navodi sagovornica.
Šef odsjeka za evidentiranje i upravljanje nepokretnostima grada, Čedomir Raković naglašava da je grad prepoznao problematiku i od prošle godine implementira projekat koji se zove „Upravljanje nepokretnom imovinom“ po ugledu na gradove i županije u Hrvatskoj (a oni su preuzeli od SAD-a).
„Program omogućava da se sve nepokretnosti grada evidentiraju u javnom registru po svom statusu i strukturi. Takođe, i vrijednost imovine, koliko zapravo donese prihoda gradu na godišnjem nivou ili troškova, kao i dugoročni finansijski plan korištenja prostora kako bi se izbjegli minusi. Jednim klikom na računaru bićemo u mogućnosti da dobijemo sve podatke, a neophodna je saradnja i sa drugim organima koji su uključeni u proceduru i imaju kontakt sa nepokretnom imovinom“, govori Raković.
Primjeri dobre prakse napuštenih i devastiranih prostora su mnogo prisutniji u regionu nego kod nas što implicira na visok stepen svijesti o javnim dobrima. Samo neki od primjera u Hrvatskoj i Srbiji mogu biti putokaz koji i mi ovdje u Banjoj Luci ili bilo kojoj lokalnoj zajednici u BiH možemo i trebamo primijeniti koristeći određene objekte.
Društveni centar Karlo Rojc u Puli ima dug istorijat. Nekad je bio kasarna, a danas ima status društvenog centra i okuplja organizacije civilnog društva na površini od 17 000 kvadratnih metara. Vlasti su sa njima napravile dogovor i oslobodile ih plaćanja najamnine, a njihova obaveza je ostala samo i isključivo plaćanje električne energije. Prostor je od javnog interesa građana i u potpunosti je prepušten mladim arhitektima da ga oslikaju kako žele.
Kulturni centar Medika u Zagrebu nalazi u samom centru grada. Nekadašnja fabrika lijekova je ostala u prilično dobrom stanju iziskujući mala ulaganja. Nakon što su inicijatori ostali bez odgovora vlasti, pokušali su samoinicijativno zauzeti prostor, ali im je policija zabranila. Ponovo su se obratili vlastima i izborili da legalnim putem dobiju prostor.
Umjetnički centar Užice je nastao zahvaljujući grupi mladih umjetnika koji su godinama čekali na prostor u kojem mogu da rade, a onda su potpisali ugovor sa gradom za ustupanje stare kasarne. Samoinicijativno su restaurirali zgradu putem donatora i projekata, a grad im je odbijao od zakupa tu cijenu. Danas njihove zidine dijele Arhiv i Udruženje vizuelnih umjetnika.
Omladinski kulturni centar „Svjetlost“ u Smederevu čini omladinsko jezgro, a prostor služi za održavanje radionica, izložbi, koncerata, festivala i ostalih kulturnih dešavanja. Vlasti grada Smedereva su prepoznale potencijal ove ideje, kao i Fondacije „Trag“ i Radničkog Univerziteta u Smederevu i te 2015. godine omladinskom kulturnom centru su ustupljene prostorije nekadašnjeg kina te otuda naziv „Svjetlost“. Svake godine uredno obnavljaju ugovor uz minimalnu naknadu.
„Kada govorimo o postupku izdavanja i uslovima izdavanja u zakup gradskih nepokretnosti one su regulisane odredbama pravilnika o postupku, pitanjima i mjerama izdavanja u zakup i korištenje poslovnih zgrada, poslovnih prostorija, garaža i garažnih mjesta u svojini grada Banjaluka. Postoje dva načina a to su neposredna pogodba (bez naknade) i prikupljanje pismenih ponuda javnim oglašavanjem, međutim, u praksi je prisutan i treći slučaj gdje se određene organizacije obraćaju odjeljenju Gradske uprave grada Banjaluka podnošenjem zahtjeva za dodjelu određenog prostora. Postoje posebni uslovi plaćanja zakupnine prostora propisani uslovima u zavisnosti od gradske zone“, navela je Nina Kuljanac, koordinatorica projekta „(O)živimo javne prostore“.
Neki od banjalučkih objekata kao što su skloništa u ulici Sime Matavulja, zatim Građa u Boriku, tzv. Pećina, napuštena kuća u ulici Sime Šolaje, sklonište u Novoj Varoši su u zaista neuslovnom stanju, iako ih neke organizacije povremeno koriste. Te objekte bi trebalo urediti i približiti široj namjeni, ali saradnja među ljudima je, prije svega, ključ za uspjeh.
Autorica teksta: Nataša Lazukić