Grejam Harman doktorirao je na Univerzitetu DePaul u Čikagu 1999. godine i trenutno je profesor filozofije na američkom univerzitetu u egipatskom Kairu. Harmanov rad se prvenstveno fokusira na metafiziku i ontologiju, i bio je uticajan kao ključna figura u spekulativnom realizmu i razvoju objektno orjentisane ontologije. Harmanov cilj u filozofiji bio je odbacivanje antropocentričnih filozofskih stavova u korist metafizičkog realističkog pristupa. U svom prvom i glavnom radu, Tool-Being: Heidegger and the Metaphysics of Objects (2002), i u drugim njegovim radovima, on je koristio koncept “analize alata” Martina Hejdegera da legitimno ispituje autonomno postojanje objekata uklonjenih iz njihovih odnosa sa ljudima, što rezultira izrazom ” tool-being “. Po njegovom mišljenju, sve je objekat koji postoji na nivou ontološke i metafizičke ravni. Harmanova filozofija se prvenstveno bavi razumijevanjem objekata u svijetu kao stvari u sebi, bez aluzije na antropocentrične kvalitete postojećeg (being).
Za Harmana, analiza alata je ključno otkriće koje uspostavlja osnovu za ozbiljno uzimanje autonomnog postojanja objekata i time ističe nedostatke u fenomenologiji zbog podređenosti predmeta njihovoj upotrebi ili odnosa s ljudima. Harman definiše stvarne objekte kao nepristupačne i beskonačno povučene iz svih odnosa. „Nema direktnog pristupa stvarnim objektima. Realni objekti su „nekompenzibilni“ sa našim znanjem, neprevodivi u bilo koji relacijski pristup bilo koje vrste, kognitivni ili na neki drugi način. Objekti se mogu spoznati samo indirektno, a to nije samo sudbina ljudi – to je sudbina svega,…” On razlikuje dvije kategorije objekata: stvarni predmeti i senzualni objekti (ili namjerni objekti).
Centralno prema Harmanovoj filozofiji je ideja da su stvarni predmeti neiscrpni. Zbog ove neispunjivosti, tvrdi Harman, postoji metafizički problem u vezi sa načinom na koji dva objekta mogu interaktivno djelovati. Njegovo rješenje za ovaj problem je uvođenje pojma “vicarious causation”, prema kojem predmeti mogu biti spoznati samo u interakciji sa unutrašnjim “namjerom” (koja je i objekt).
Harman odbacuje scijentizam zbog antropocentrizma.
http://egs.edu/faculty/graham-harman
https://www.youtube.com/watch?v=QJ0GR9bf00g