Jirgen Habermas je proučavao filozofiju i sociologiju na Institutu za društvena istraživanja u Frankfurtu na Majni, u Frankfurtskoj školi. Završio je školovanje na političkim naukama na Marburgškom univerzitetu pod zapaženim marksistom Wolfgangom Abendrothom. Habermas djeluje u tradicijama kritičke teorije i pragmatizma. Njegov teorijski sistem posvećen je, između ostalog, istraživanju racionalno-kritičke komunikacije, mogućnosti razuma i procesa emancipacije.
Habermas je stavio veliki naglasak na moć racionalnog diskursa. U svom najvažnijom radu, Theory of Communicative Action (1981), Habermas je izrazio kritiku modernog društva za razvoj države blagostanja, korporativnog kapitalizma i njegovu potražnju za masovnom potrošnjom. Habermas je tvrdio da je razvojem savremenog industrijskog društva od početka XIX vijeka demokratija prešla sa participacije na predstavnike, a tijelo javnosti izgubilo je svoj glas u demokratskom diskursu, pošto je javni život postao racionalizovan i kvantifikovan. Habermas je izrazio potrebu prelaska sa predstavničke demokratije na deliberativnu, u kojoj diskurs ponovo postaje jednak među građanima i vladom. Uspješno vođenje javnog demokratskog života moguće je jedino ukoliko institucije daju mogućnost saopštavanja, gdje su akteri ravnopravni učesnici u skladu s dometima diskursa, i gdje je obostrano priznata osnovna društvena jednakost, te kada izlaganje nije ometano ideologijom ili nerazumijevanjem.
Osnovne postavke svoje teorije komunikativnog djelovanja Habermas je izložio već u knjizi Strukturne promjene javnosti (1965.) u kojoj je analizirao građansku javnost i masovne medije građanskog društva. Predmet njegovog interesa je savremeno društvo koje počiva na naučnom razvoju, odnosno na tehničko-tehnološkom progresu. Habermas naglašava da je za društvenu komunikaciju primarno razumijevanje i sporazumijevanje. Stoga antagonistički procesi koji se odvijaju u savremenom društvu moraju biti prevladani, te usmjereni ka postizanju konsenzusa. On ( Habermas) postavlja univerzalne zahtjeve komuniciranja, odnosno savremeni etički pristup fenomenu komuniciranja unutar intersubjektivne zajednice.
Habermas polazi od sposobnosti govornika da gramatički smisleno iznosi stavove pred sve sudionike u procesu komuniciranja. Za Habermasa društvena komunikacija predstavlja temeljnu determinantnu društvenog razvoja, a ona se mora zasnivati na kompetenciji aktera. Komunikativno djelovanje je temeljna odrednica cijelog društvenog. Habermas društvo razumijeva i definiše kao “simbolički struktuiran svijet življenja”.
http://www.artnit.net/društvo/item/3364-jirgen-habermas-teorija-komunikativne-akcije.html