Nevjerovatni bezobrazluk koji su sebi dozvolili pripadnici i simpatizeri foruma mladih SDP-a. Protestirali su. Zamislite da su tražili jednaka prava za sve mlade, veću i intenzivniju potporu kod pronalaženja radnog mjesta, te lakše rješavanje birokratskih problema. Nije tu kraj, stid i sram da ih bude, iskazali su jasan stav, stav protiv govora mržnje, segregacije i diskriminacije. Kao i obično, nekadašnji predsjednik SPUS-a, stranački pripadnik na nestranačkoj funkciji, nije se mogao suzdržati, pa je opleo po protestantima i nespretno antagonizirao one koji su u Sarajevu protestvovali protiv rata…
Kao i obično kolega Zahiragić je spreman samo reagirati, kao sto je nekoć balavac, ljubitelj popularnog “Hajnaša” sebi uzeo za pravo da replicira velikom akademiku Filipoviću. Brzo se moj imenjak svaki put sjeti da prozove Zagreb, Beograd ili Banja Luku, ali onako, rekao bih, dodikovski, naglo i sumanuto zloupotrebljavajući naše najtoplije osjećaje za Olgu, Suadu i Sarajevo izdajicama proglasi sve kritičare ovog šizofrenog stanja u kojem se nalazi akademska zajednica, društvo i država (ako postoji) u cjelini.
To divno pravo da bude opozicija opoziciji uzima sebi prečesto, a mi smo uistinu krivi što ne možemo prepoznati i uvidjeti sheme kojima se kreira lažna slika o nečemu. Neobošnjacka politika i ideologija nam nije donijela radna mjesta, nije popravila niti jedan mikrosistem, niti je prosvijetlila omladinu. Neobošnjastvo je mlade otjeralo u nargilhane gdje se za desetak maraka može provesti koji sat jeftine priče sa lažnim prijateljima, a da baš uz to sve slušaš najnoviju izvedbu nekog “umjetnika” iz Beograda iz to iz one medijske kuće po kojoj su Arkan i Ceca profilirali garde i “oslobađanje” srpskih zemalja.
Nažalost, nikada nisam čuo da se kritikuju i da se u pitanje dovodi doslijednost ovih što su u 12 na Džumi, a u 1 na Rasti i Cavalliju. Ne, problem smo mi, problem su ovi što ne cuclaju šnjuru, istina možda ne idu svi na Džumu, ali zasigurno ne zapadaju u zamke nedoslijednosti kojih je moj dragi imenjak skoro pa dnevna žrtva.
Sto je Čedomir Jovanović Srbiji, drogeraš, izdajica, luđak, a ustvari čovjek spreman na dijalog i razgovor, čovjek koji realno i zdravo gleda na stvari i historijske činjenice, eto to, to smo mi Zahiragiću, jer smo realni, jer smo kritični, zato smo izdajice, komunisti i JNA-ovci…
NAPOMENA:
Bogić Bogičević
Sudionik je historijske sjednice Predsjedništva SFRJ, održane 12. marta 1991. godine kada je ovaj organ odlučivao o uvođenju vanrednog stanje u SFRJ. Formalno, vojni vrh predlaže podizanje borbene gotovosti, ali je stvarni cilj bio uvesti vojnu upravu u Sloveniju i Hrvatsku te srušiti republička rukovodstva u Makedoniji i BiH.
Zbog svog stava izgubio je i plaću kao član predsjedništva, zahvaljujući prijateljima opstao je dok nije počeo da radi za SDP.