Pričat ću ti noćas o sjećanju
Samo je još ono ostalo iza nas
Samo još ono je stvarno
Ili možda nije
Izmiješat ću ga sa snovima
Na isti način kao maštu
Pričat ću ovaj put glasno
Možda se zvuk razlije
Možda ga vjetar baš do tebe donese
Pričat ću ti i znam da čut ćeš me ti
Ti svjetlosti moja
Okovana sjećanjem neostvarenih snova
Zarobljena u mašti ovog dječaka
Koji te ne prestaje gledati svojim snovima
Pričat ću ti o slobodi
Jer samo sa tobom slobodan sam bio
Pričat ću ti sjećanjem
A ti ćeš se smješiti
Baš kao što i ja sada se osmjehujem tebi
Tebi Vili svoje mašte
Pričat ću ti o položaju zvijezda
I kako svaka nađe svoj put
A onda ću zamisliti sebe pokraj tebe
Pričat ću ti glasno
I znam da ćeš me čuti
Jer znaš da vjetar sam
Kojeg niko svezao nije
Pričat ću ti o nježnosti
Rasutoj u spoznaji prisustva tvoga
O onoj školjki na keju
Pričat ću ti o mirisu jesenjeg žita
Pričat ću ti dok me držiš pod ruku
Dok koračamo slabo osvijetljenim putem
Pričat ću ti glasno najglasnije
Ali nemoj me čuti
Ništa novo sjećanje donijeti neće
Jer sve isto je
I ovi snovi
I luda glava
I raspuštena mašta
I sve isto je
Ne prolazi
Samo dani duže traju
I u svakom si zauvijek ti
Moja Vila maštom obojena
Snovima u svim duginim bojama