Kao kad breskvu zagrizeš, sočnu, slatku, a sva čula se raspamete od užitka..Kao kad dašak vjetra lice pomiluje, svjež, a toliko godi, nakon sparine, cjelodnevne..Da, ima trenutaka, tako lijepih, ima misli, tako ugodnih, ima dana slatkih, baš poput sočne breskve, poput svježeg daška vjetra, koji rastjeraju sve loše, ružne, neugodne, koliko god ih više bilo..Zato i ostane taj okus slatki u ustima, taj zagrljaj svježeg vjetra na vrelini julskoj, zato i ostanu zauvijek u nama, njih pamtimo, dok one druge zaboravu prepuštamo. Eto, o fudbalu da pričamo, sjetimo se rado gola, pobjede, a poraza i promašenih prilika s gorčinom, htjeli bi da ne postoje nikako u sjećanju, da im se sjeme zatrlo…Eto, o bilo čemu da pričamo, o mahali našoj, o gradu našem, o putovanjima, susretima..a kamol o ljudima, koje cijenimo, koje volimo, koje trebamo. Nejse, da ste mi dobri, zdravi i uzbrdo brzi i da su vam dani poput sočne, slatke, breskve i da vas miluju svježi vjetrovi ljeti, a ruke da vas griju zimi..Al ono baš..baš.