Dole, ka Otoci, pogled pukao..i desno, ka Trebevicu..Ramo se skrio u podrum, samo su mu glas čuli..Ima li ih? Vidite li ih? Willy vec raspalio roštilj, pljeskavice zamirisale, niko od nas ni pomišljao nije na fight, dok se ne napucamo. Tog jutra maksuz odemo do Čaršije, da šta pojedemo, al sve pođe naopako. Još od Vilsonovog, kada smo skontali da nas prate. Šatro ljubavni par, a sve za nama, cijelo vrijeme. I mi zastanemo, zastanu oni i ljubu se, grlu se, što bi rekli. Nejse, otarasimo ih se, vještim manevrom kroz one uličice oko Vrazove. Ipak je ovo naš grad, svaki kutak znamo. Vuk je ponavljao da mu je ona treba poznata, da ju je vidio negdje. Kasnije, kad smo film vracali, sjetismo se Buenos Airesa i Manola Pabla. Levat je cijelu vojsku na nas poslao, a imao je uz sebe tu đavolicu. Otkud sad u šeheru? A saznacemo, vrlo brzo..Taman smo ušli u onu ulicu pita, cevapa i svega, kad ugledasmo Ramadana. Sav izbezumljen, stade nas grliti..Brzo, brzo, moramo u Vrbovsku..brzo..ponavljao je, stalno, vidjeli smo da nešto ne štima. I nije nam bilo do neke frke, stigosmo iz Huddersfielda, tamo se podobro izlomismo sa britanskim kavgadžijama, pa smo htjeli dahnuti malo u rodnom gradu. Al, Ramadana smo svi gotivili, tako da uhvatismo tri taksija i pravo ka Hrasnom brdu..baš kao Vikicevci, onomad, samo bez pancira i oružja, samo ruke, smrtonosne i srca, junačka. Usput nam je ispričao svu priču. Njegova punica unajmila elitni tim ubica da ga koknu, jer je varao njenu mezimicu, a i puno love gubio na barbutu. Punica, poznata proročica, gatara, puna kao brod, nije žalila para da ga smakne. Ramo se sasrao živ, a stalno smo mu govorili da ce ga barbut i žene koštati. A hajd, drug naš, jbg. Kako gore stigosmo, rasporedismo se po uhodanom scenariju, pa i roštilj zapalismo, dok čekamo te neke assassine. Tek nam tada levat prizna da mu je punica rekla da ce Ratnici svih ratnika nestati s lica zemlje..A jebaji ga, nije ni svejedno čuti, poznavajuci sve stvari koje je luđakinja “potrefila”..Čak je nedavno prorekla da ce se Božo Vreco udati i da ce Bayern okrenuti Lajpciga, pri rezultatu 4:2, deset minuta do kraja. Time se Ramo hvalio po kafanama, jer mu je donijela fin keš, tom zlatnom informacijom. No, Vuk, poslovično sumnjičav i nepovjerljiv, prema svemu, samo rukom odmahnu. Kad nas tolike sile nisu uništile, kako može neka baba gatara, taman da sihire iz rukava sipa? Da, skontali smo da ima i Manolovih prstiju tu, čim opet ugledasmo onu đavolju kcerku, kako predvodi assassine. Čak nam je i Sumiko pričala o njoj, da zazire od nje, kako je opasna. Prilazili su opušteno, ne skrivajuci se, a u rukama kojekakve pušketine, kao iz Ratova zvijezda. Došao čas da zaplešemo i u našem šeheru, odavno nismo..Sunce je vec zalazilo, tamo iza onih brda na zapadu, bitka samo što nije počela..Srecom, spucasmo pljeskavice, da ne propadnu..Nastavlja se, prvom prilikom, a vi..vi budite dobri, zdravi i uzbrdo brzi..Al ono baš..baš.