Dok su poljoprivrednici po Njemačkoj palili plinske topove da otjeraju mraz sa svojih parcela, priroda se poigrala sa Bosnom i poslala joj pola metra snijega u Aprilu. Reće vam vjerski poglavari to nas sve Bog iskušava ali kako to objasniti čovjeku seljaku koji u šljivu vjeruje više nego u rođenu mater. Nema, pobilo ovo vrijeme sve, kao da mi je odjekivalo po glavi kad sam došao na selo. Već treću godinu za redom nema, nema rakije a zalihe se potrošile, pa neko iz ljutnje upali Husqvarnu 365 i odluči presjeći sa proizvodnjom nam milog napitka. Kad nema neka makar ne gledam u stabla, posađena za đedovog vakta.
U šta okretati? Nešto se raditi mora kad je federalno Ministrastvo za poljoprivredu objavilo da će za prasad veliku i rasplodnu plaćati bolje nego Republika Srpska. Kaže u oglasu proizvodnja nije ograničena samo na Hrvate i Srbe, mogu i Bošnjaci čija je vjera malo labilnija. Jbg. teška ekonomska vremena zahtjevaju i drastične pristupe, kad već u Novom Gradu umjestu kukuruza mogu pošumljavati, što ne bi moglo i ovo?
Razmišljam ti ja oko ovoga svega, gledam poljoprivredne emisije čitam neku literaturu, vidim država kaže da je poljoprivreda perspektiva, ali nisam baš ubjeđen. Komšija otvorio firmu natjerali ga, treba popraviti statistiku da se neko i samozaposlio stvorio biznis. Samo bajo moj kad si od jutra do sutra u đubru, brzo te prođe osjećaj uspjeha, a porezna te po štali ganja. Zamisli ti hvataš tele, dok te krava mlati repom preko usta, a on ti sa vrata sve sa Violetinom maramicom preko nosa govori: “ako mi za dva minuta ne donesete svu dokumentaciju, pisaću Vam kaznu”, dok kolega mu komši legitimiše mater kao radnika na crno – nosila mlijeko jadna žena, nije upoznata da u firmi nema porodične pomoći, samo rad legalno ili na crno.
Bilo je i onih nekih Javni poziva za pomoć u poljoprivredi, prijavljivao se dobio sadnice što jest-jest, nešto kržljaju ja sav zbunjen idem u Poljoprivredni fakultet da mi kažu da je prilikom dobijanja hibrida nešto neko zajebao bla,bla itd, da bi sutradan pustio ovce da to sve popasu i oglođu. Čude svi po selu, kažu gotov je prsno po dijagonali glave. I tad skontam, od poštenog rada ništa – sad varam državu za poticaje i odlično mi ide, imam 200 junadi nekoliko stotina hektara pod raznim kulturama žitarica, a za prasce i janjce još nisam odlučio. Ko zavoli miris marke iz balege zna kako to funkcioniše…