Jedino pravilo koji bi bez ikakve sumnje moralo važiti na ovom svijetu je da svakom biću majka treba biti poput rijeke Une – jedna i jedina. Nažalost, postoje majke koje odbace ili ostave dijete. Koje maltretiraju. Koje su mrzovoljne i grube. Da li zbog ličnog iskustva i majke koja je istinski dar ili vjere u dobrotu u ljudima, mislim da je u ovom blesavom svijetu ipak više onih divnih majki, koje potvrđuju pravilo jedinstvenosti s početka ove priče.
Majka. Tek nekoliko riječi, ali riječi u koje staju beskraji, pregršt planeta, nepregledno prostranstvo. Prostranstvo u kojem uvijek sija sunce. Majka je skup najljepših epiteta svakog jezika. Posebna, najveća, najbolja. Ona je prvi pogled, zagrljaj i osmijeh koji dobijemo kada stignemo na svijet. Najiskrenija brižnost nad nama kada nas nešto boli i kada smo tužni. Ona koja se zbog lijepih stvari koje nam se dešavaju raduje i više od nas samih. Proplanak i planina, žubor rijeke i nepregledno prostranstvo polja. Osoba za koju ne postoje boljke, tegobe, problemi i koja za vas ima samo bukete ljubavi i pažnje.
Darovala vam je život, vrijeme, učila vas da budete vedri i nasmijani. Iskreni, pošteni, časni. Jer tako su nju učili. Uostalom, ako vam ona kaže da to je najbolje za vas, to je tako. Bdjela je nad vama poput najčvršće stijene uz svaki vaš kašalj, povišenu temperaturu i pad sa bicikla. Bdjela i kada je znala da vas nervira, smara, dosađuje. Uvijek je bila tu i kada niste znali, kada ste mislili da nije. Pred vama je znala i opsovati, ali opet vam to nije prešlo u naviku i naučili ste da je to nešto ružno, da ne trebate to raditi. Nevjerovatna je ta čudesna sposobnost majke kao učiteljice vlastitoj djeci. Niko nema tako snažan štit i toliko zaštitničku ulogu pa, opet, probudite se u jednom trenutku i shvatite koliko ste, uprkos svoj toj paperjastoj ušuškanosti, zapravo obučeni, spremni i naučeni za život.
Nijedna ruka vas neće toplije ušuškati, nijedan pogled strožije, a blaže kazniti. Ona pere i pegla vaš veš. Šije, štrika. Okruženje oko nje blista, a gotovo nikada ne vidite koliko ustvari radi. Kuha vam. I kada je najumornija, kada ima problem na poslu ili sa nekim u okolini, porodici. Ne možete znati da li je nešto tišti jer će vas od malih nogu štititi. Zna da vas neće moći zaštiti od životnih prepreka, ali će vas štititi od brige za nju. Pred vama, samo pred vama, uvijek će biti nasmijana. Nikada joj neće biti ništa teško uraditi za vas. Najljepše rođendanske torte biće oblikovane njenom rukom. Zahvaljujući njoj ješćete i supu i špinat i kupus i kelj. Možda vas neće toliko obasipati igračkama koliko će vas jedino ona pokrivati najtoplijim ćebetom beskrajne pažljivosti. Možda neće u rukavu imati najmaštovitije bajke kakve će vam pokloniti tata ili neko drugi, ali će se truditi sve i jednom porom svog bića da svaka priča koju vam ispriča bude najljepša i najoriginalinija samo za vas.
Ćutaće sa vama kada vam se ćuti. Pričaće i kada vam nije do priče. Često je nećete poslušati, nerviraće vas. Posebno kada budete tinejdžeri, o kako će vas tada nervirati i smarati. Sve dok jednog dana ne odrastete, dok ne ostavite iza sebe greške, bubice i gluposti. Onda ćete se i kajati. Ali i u potpunosti shvatiti koliko je važna, koliko je ona SVE. Da odanijeg prijatelja nikada nećete imati, niti od bilo koga drugog toliko naučiti. Od ušivanja rupica na čarapi, preko kulinarskih specijaliteta i kućnih poslova pa sve do onih važnih životnih lekcija. Umom vrsnog psihologa, bez greške, znaće ko i koji su pravi izbori za vas kada su u pitanju momci i posao, kao i ko su vam naiskreniji prijatelj. Ali nikada vam se neće miješati u odluke. I kada se ne bude slagala sa nekom od njih, bezuslovno će vas podržavati.
A vi ćete, jednog dana, shvatiti da je vaš najčistiji, najiskreniji i najbolji prijatelj upravo ona. Koja zna sve vaše plašnje, strahove, snove. I onda kada to od nje krijete. Ali od majki je nemoguće bilo šta sakriti. Zna prije vas ako ćete se prehladiti, da li vam je dovoljno toplo i takve stvari. Ona vas je njegovala mjesecima u toplini svoje utrobe i držala vas čvrsto za ruke dok se niste sami pustili i otisnuli kroz virove života.
Istinski heroji su majke. Najhrabrija bića koja hodaju planetom. Šale se na račun boljki, čak i ako ih zadesi teška bolest. Izbacuju crnohumorne šale da se toliko smijete da gotovo zaboravite na brigu zbog njene dijagnoze. Mnoge od njih pobijede i najteže bolesti. Ako ništa, da vam još budu tu, pri ruci, da vas ne sekiraju. Takve su vam majke. Najljepše slike dječijih crteža, najlepršaviji osmi martovi djetinjstva i najveličanstveniji ukrasi vaših srca.
Čuvajte majke dok su još tu, sa vama. Uvijek, ali uvijek nađite vremena za njih, makar da se malo čujete. I kada vam baš i nije do tog telefonskog razgovora, kada vam možda nije do slušanja šta joj je rekla komšinica, ko je dolazio da joj nešto donese, šta je kuhala za ručak ili kako je prošla kod zubara ili tako negdje. Poklonite im vrijeme. Njegujte njihove duše jer od te duše ste upravo vi nahranjeni snagom za život. Iznenadite je ponekad. Osmijehom, sitnicom, zagrljajem. Nemojte se otimati kada želi da vas zagrli ili poljubi, niti ustručavati da je sami poljubite, pa niste više mali. Ne zaboravitite nikada da ste danas veliki najviše zahvaljujući majci!
Fotografija: Detalj nazvan “Majka i dijete” sa slike Gustava Klimta “Tri doba žene” iz 1905. godine.