U proteklih nekoliko dana jedna od glavnih vijesti u sredstvima javnog informisanja bio je nestanak isporuke toplotne energije za stanovnike grada Zenice. Takva informacija dodatno je dobila na značaju zahvaljujući činjenici da su se žive na termometrima posljednjih dana spuštale do čak 30 stepeni ispod nule. I dok smo svi sa čudom slušali i čitali o tome, te u znak solidarnosti priželjkivali što skoriju sanaciju, iz lokalnog javnog preduzeća zaduženog za nadzor nad radom sistema daljinskog grijanja pristizale su očekivane izjave. Krive su, naravno, cijevi sa 40-godišnjim stažom. Iznenadili januarski minusi uvaženu gospodu. Uostalom, šta biste vi, dragi moji Zeničani i Zeničanke – da vam bude toplo u januaru? E pa, neće moći! Sve ovo neodoljivo podsjeća na scenu iz kultne humoristične serije Lud, zbunjen, normalan, kada je Izet prodavao svoju nadvremenu Folciku. U razgovoru sa Samirom o dodatnoj opremi, Izet spomenu i grijanje, pa reče: “Lijepo otvoriš prozor i puše hladno”. “Puše hladno u januaru”?, upita Samir. “Pa ja. Ih, sa otvorenim prozorom ima da ti puše januar, februar, mart, znaš da i april zna”. “Dobro, dobro. A grijanje”? “Grijanje mu radi perfektno”. “Grijanje mu radi perfektno u avgustu”? “Super”! Tako je i sa ovim našim, pardon, daljinskim zagrijavanjem. Tokom ljeta ga se ne rekonstruiše, jer, pobogu, juni, juli i avgust su mjeseci rezervirani za more, peškire i bazene. Pošto je jesen sklona dugim i dosadnim kišama, nekako nam se ne da kopati i roviti po tom silnom blatu baš tada. Utom dođe zima, pa upeknu minusi. Ah, da, proljeće izostavih. U proljeće se, dakako, zasađuju i preuređuju gradski parkovi i kružni tokovi. Nema se vremena za glasna bušenja i kojekakve rekonstrukcije. I tako vremena za naše cijenjene cijevi nikada nema. Do sada je po nepisanom pravilu do reduciranja dolazilo zbog ucjenjivačke sujete Mittala uzrokovane opravdanim negodovanjem građanstva usljed prekomjernog i nesankcioniranog zagađenja kojem svake godine svjedočimo u nezapamćenim razmjerama i koncentracijama. Međutim, ovoga puta se pažnja sasvim slučajno usmjerila na pitanje višedecenijske dotrajalosti cjelokupnog tog sistema. Nije da do sada niko nije ukazivao. Jeste, ali je krivac uvijek bio poznat i isuviše “moćan”, a problem vješto i smisleno guran pod tepih. Sada, kada su građani osjetili šta znači u 21. stoljeću u istom danu ostati bez struje i tople vode, došlo im je iz nečega u glavu! Zar je trebalo proći preko 40 godina kako bi nas zahvatio val sibirske hladnoće i otvorio naše promrzle oči i odumrle mozgove?! Do kada će se amnestirati nerad i neodgovornost nadležnih? Zar da nam djeca obolijevaju u stanovima i kućama zbog nečije nesposobnosti i bahatosti? Da doživimo nezapamćenu rasprodaju grijalica i ostalih uređaja alternativnog zagrijavanja u gradu od skoro 110.000 stanovnika i nemilice trošimo dodatnu električnu energiju, iako će nam na kraju mjeseca biti uredno fakturisani i računi na ime toplotne? Radijatori će i nakon “popravke” u mnogim dijelovima grada ponovo biti, blago rečeno, mlaki. I za to se godinama uredno plaćaju računi. Nije dovoljno što nas redovno kontaminiraju černobilskim česticama iz visokih dimnjaka frankenštajnske vanjštine, već sada, eto, moramo i suosjećati sa njihovim, kako rekoše, 6-to milionskim gubitkom i mukotrpnim naporima na osposobljavanju sistema, ako se takvim uopšte može nazvati. Ujeo vuk magarca i to ti je! Plata nejma, penzije kasne, a evo, nejma ni grijanja! More bit’ bidne, ali sada jok. A oni nek’ čekaju! Što se mene tiče, ja odoh, ne gledat’, već živjet’ proročne Nadrealiste.
P.S. Nadam se da imate dovoljno deka i svijeća, jer očito i grijalice bitku gube, a nikada ne znate kada će opet pasti mrak…