Za sve imamo pravo vrijeme. Pravo vrijeme za biti nestašno dijete, pravo vrijeme za otić od roditelja, nać posao, muža, ženu, dobit djecu…
Imamo i pravo vrijeme za završit škole, i pravo vrijeme za umrijet. Svi mi koji ispadamo iz okvira dobrog tajminga u linearnoj stvarnosti kolektivog (ne)svjesnog rizikujemo da budemo proglašeni luzerima.
Što više odstupaš, to su reakcije žešće, kao da te iz dobre namjere žele utrpati u posljednji voz za bolje sutra. I sve je manje bitno ko si, šta nosiš u sebi, o čemu sanjaš i šta planiraš, bitno je samo koliko kasniš.
WD40 je oznaka za sredstvo razvijeno za potrebe aeronautike sa ciljem da se njime uklanja voda sa mehaničkih dijelova aviona. „To deter“ na engleskom znači odbiti, odagnati, pa je „water deterrant“, skraćeno „WD“, sredstvo za uklanjanje vode sa površine koje svojim hemijskim sastavom neće nepovoljno uticati na tu površinu. Činjenica da WD40 ne može da škodi a ima bezbroj primjena, učinila ga je globalnim hitom. Broj 40 u nazivu tog hit proizvoda označava broj pokušaja da se ubode prava hemijska formula. Dakle, globalnom uspjehu je prethodilo 39 promašaja.
Koliko pokušaja dopuštamo sebi i drugima dok stvar ne proglasimo mrtvom, a napore uzaludnim?
Vivijen Vestvud se proslavila tek u pedesetoj godini. Uspjeh i slava su stigli relativno kasno u životu za JK Rouling, Semjuela Džeksona, Henrija Forda, Reja Kroka koji je u 52. godini života kupio Mekdonalds i učinio ga popularnim…pa Džulija Čajld, Čarls Darvin (imao je 50 godina kad je objavio Porijeklo vrsta)…sve su to takozvani „late bloomers“, odnosno, „oni koji procvjetaju sa zakašnjenjem“.
Zato ne treba stavljati rokove na ljudske živote. Očekivati od djeteta da poštuje tvoj red vožnje. Očekivati od umjetnika da završi rad prije nečijeg rođendana. Često smo fokusirani na proizvod toliko da zanemarujemo i proces i tvorca. Orgazam postaje važniji od vođenja ljubavi. Kao da je posao bitno završiti tek toliko da ode iz ruku i lova legne na račun, kao da je rat, kao da je sve hitno, najhitnije, i nema se vremena za fina stanja, zrenja i dozrijevanja. O prepečenici da ne pričamo.
Kako napraviti jelo za pet minuta. Kako oslabiti pet kilograma za 24 sata. Kako u sedam dana okrečiti stan, preležati gripu, i otići deset dana na more. U vremenu koje ne trpi kašnjenje, prirodan ritam čovjeka postaje povod da ga se ubije u pojam za trpezarijskim stolom kupljenim instant kreditom, za petominutnim obrokom koji se jede iz tanjira kupljenih jutros i isporučenih već istog dana.
Gdje je to silno vrijeme koje su nam uštedjeli računari, automobili, mašine za pranje, patent olovke, jesu li majke one sate koje bi potrošile trljajući gaće na potoku poklonile djeci kao strpljenje i razmijevanje? Jesmo li mirniji u eri mobitela ili na svako nejavljanje pomislimo sve najgore iako su se nekad sa ljetovanja, na primjer, ljudi javljali samo jednom, kad ih kiša navede da čekaju red u pošti.
Hoću da kažem da ne može svanut prije zore. A i šta će nam dan u vrijeme spavanja.