Moj prekogranični aktivizam, je počeo 2010 godine. Ideja se rodila nakon razgovora na Baščaršiji sa novinarima radija B92 i Glasa Amerike iz Beograda, te predsjednikom Društva za toleranciju iz Bačke Palanke Zdravkom Marijanovićem. Dogovorili smo tada razmjenu mladih iz Sarajeva i Bačke Palanke u okviru projekta ”Mostovi prijateljstva”. Moto akcije je bio ”UPOZNAJMO SE DA BI ŽIVELI BOLJE”.
Razlog za akciju je bio taj, što smo bili svjesni da još uvijek postoje barijere i strahovi od drugačijeg i različitog sa kojim se vješto manipuliše. Bilo je očito da na prostorima Balkana još uvijek najveći broj građana vjeruje samo političarima iz svoje etničke grupe. Te medijima iz svoje države.
Stereotipi o etničkim grupama pokazuju da ne vjerujemo jedni drugima. Ratovi su koji su iza nas porušili su i ono malo mostova koje je spajalo ljude sa prostora Balkana. Kad nema mostova obale su nespojive. Međutim uvijek se nađe neko ko hoće ponovo da ih gradi, jer u svim zajednicama postoje temeljni ideali života kao što su ljubav, sloboda i pravda. Tako se slučajno težeći istim ciljevima na istom putu nađoše naše dvije organizacije koje okupljaju mlade: Društvo za toleranciju iz Bačke Palanke i ISKRA ZNANJA iz Sarajeva.
Bilo smo sigurni da mladi trebaju razgovarati, graditi mostove. Razgovor je tihi poziv na put do istine i smisla, on je način na koji se svaki problem može riješiti. Govorom mržnje i nasiljem se ništa ne rješava. Mladi se posebno moraju se učiti dijalogu i toleranciji, jer sve naše nevolje proističu iz činjenice što mi ne znamo da komuniciramo jedni sa drugima. Podsticanjem tolerancije i međusbnim upoznavanjem razvili bi smo međusobno povjerenje. Mladi bi postali svjesni, kao oni su nosioci društvenog progresa, da su okolnosti u kojima živimo, izgrađene na našim slabostima, takve da sprečavaju otvorenost i povjerenje jednih prema drugima.
U milimama mi je uvijek nakon rata na Balkanu bila vizija Roberta Schumana, koja mora vrijediti za sve narode u Europi: “Ratovi između nacija moraju biti onemogućeni bliskim vezama.” “Evropa neće biti stvorena odjednom i jednostvanim okupljanjem. Ona će nastati zahvaljujući konkretnim činjenicama koje najprije čini solidarnost”, rekao je Schuman. Na tome se mora raditi i u narednih 50 godina. Svaki put iznova.
Ovaj projekat je uključio Bosnu i Hercegovinu, i Srbiju. Programski plan projekta su bile različite vrste interkulturalnih i kreativnih radionica, zatim brojne lokalne akcije, medijske i promotivne aktivnosti. Kroz međusobno druženje i kroz upoznavanje sa onim što je drugo i drugačije, kao što je kultura, običaji, muzika, hrana i jezik, kod djece će se postepeno razvijati i svijest i potreba za međusobnim zbližavanjem, komuniciranjem i povjerenjem. Ovaj projekat smo odradili volonterski nismo dobili sredstva za isti, jer da smo ih čekali, možda nikada ne bi dočekali njegovu realizaciju.
Naš prvi susret se desio nakon sedam dana u Sarajevu. Naši mladi iz Kantona Sarajevo i Istočnog Sarajeva su bili domaćini mladim iz Bačke Palanke. Nakon dočeka u prostorijama Fondacije, zajedno su obilazili grad. Druženje je proteklo u prijatnoj atmosferi, čak je bilo i medijski propraćeno u infomrativnim emisijama – večernjim dnevnicima TVSA iBHT. Naravno na čaršiji su svi porbali ćevape, naš prepoznatljivi brend, te se upoznali sa starim bosanskim zanatima. Također, održan je kratak čas historije i podsjećanje na golgotu kroz koju je prošlo Sarajevo u ratnom periodu s ciljem da se mladi edukuju o tome šta donosi mržnja i rat i da se takve stvari u budućnosti ne ponove.
Ove organizacije napravile su i malu izložbu radova na temu tolerancija i put u Evropu.
http://www.klix.ba/magazin/kultura/pocela-manifestacija-mostovi-prijateljstva/100522044
http://forum.source.ba/clanak/BiH/245180/Djeca-putuju-u-Backu-Palanku
Nakon destak dana, naši mladi su otputovali u Bačju Palanaku, gdje su ih dočekali mladi iz Bačke Palanke sa tradicionlanim jelima i u prostorijama Društva za toleranciju. Održano je nekoliko radionica i prikazani su zanimljivi igrokazi. Obišli smo kasnije i grad, upoznali se sa njegovim znamenitostima. Svi su spavali kod svojih vršnjaka, kako bi se upoznali sa njihovim načinom života. Sutradan su nas domaćini odveli u Novi Sad, gdje smo obišli i Petrovaradinsku tvrđavu i druge znamenitosti. Druženje od tad se nastavilo i putem društvenih mreža i ponavlja se skoro svake godine, mi posrednici kad prekinemo kontakte, oni to nikada nisu uradili. Bili su oduševljeni idejom i susretom.
Nakon naših susreta u časopisu ”Tolerancija”, objavljen je i moj članak na 7 i 8 strani o našoj prvoj razmjeni mladih. Časopis se može skinuti sa linka:
http://xa.yimg.com/kq/groups/23463646/473963769/name/maj+broj+129.pdfhttp: //
Ovim regionalnim partnerstvom smo pokazali da su barijere izmislili ideolozi rata, a da naši mladi imaju različite kulture, običaje, tradiciju, ali ih vežu i neke slične stvari, recimo vole istu muziku, filmove, iste modne brendove. Spoznali su da su granice samo „mržnja“ koja ju je veoma teško iskorijeniti u balkanskim glavama. Njihovim upoznavanjem izgrađeni su novi mostovi. Mostovi koji su se nastavili novim susretima i online komunikacijom, te razmjenom iskustavai širenjem duha mira i tolerancije. Ovaj projekat se nastavio i do dan danas. Projekat koji je bio skup različitih aktivnosti usmjerenih ka jačanju tolerancije u regionu, koje su usmjerene na mlade, donio je rezultate koji su postali održivi, jer se druženje nastavlja iz godine u godinu.
Za sve je bila potrebna samo dobra volja i energija da se pozitivan aktivizam širi i izvan naše zemlje.
Foto- galeriju možete pogledati na linku: