PRIČA I
Neke teorije kažu da je aktivizam planirano ponašanje s idejom da se postignu društvene promjene.
Moj dosadašnji društveni aktivizam ustvari dolazi po meni od nekih ličnih načela, mojih uvjerenja da neke stvari u društvu mogu biti bolje. Aktivistkinja sam zato što imam istančan osjećaj za pravdu (to je bar zaključila nastavnica mog sina, kada je govorila o njegovom buntovničkom ponašanju). Rekla je da liči na mene, jer ima jako istančan osjećaj za pravdu. Jednostavno aktivizam živi u meni, ljudi se rode takvi, sa energijom da djeluju. Društvo koje skoro nijedno nije savršeno i uvijek može biti bolje i humanije me tjera na stalnu akciju: Zbog toga pokušavam svim legitimnim i dostupnim sredstvima da doprinesem da ono bude bolje. Za aktivizam je potrebna i hrabrost i da čovjek nije materijalno orjentisan.
Za aktivizam u našem društvu potrebno je da budeš spreman da živiš na marginama društva, jer društvo ne trpi korekcije. Ja živim u zemlji u kojoj se lako da manipulisati ljudima, gdje su ljudi postali inertni i otproni na sve mahinacije. Nijedna vijest o lošem odnosu vlasti, pa čak i kriminalnim radnjama nekih u istoj ne pokreću masu, čak ni mehanizme vlasti da nešto preduzmu. Većina ljudi misli da pojedinac ne može učiniti ništa da promjeni bila šta u zajednici. A ljudi iz politčkih centara moći moći u zadnje virjeme sve više pružaju mogućnoti da ljudi u to vjeruju.
Sada želim da se vratim na vrijeme kada sam vjerovala da neke aktivnosti pojedinca mogu doprinijeti da se negi segmenti u društvu poprave. Vjerovala sam da poslije rata u Bosni svi treba da radimo i da je učinimo što boljom za svakog njenog stanovnika. U početku sam se orjentisala na djecu, pokušala da doprinesem da djeca zavole fiziku, da je lakše nauče. Moj prvi pokušaj je bio pisanje i ilustrovanje dječijeg časopis za fiziku pod nazivom: „Zagrlite fiziku“. Znajući vrijednost prirodnih nauka htjela sam da fiziku približim djec. Neki brojevi časopisa se mogu naći na linku: http://zagrli.tripod.com
Kada pojedinac sam ne može da napravi značajnu promjenu, kao što je bila moja procjena prije desetak godina osnovala sam fondaciju i nazvala je “ISKRA ZNANJA”. “ISKRA ZNANJA” je bila usmjerena na mlade, trebala je da im ponudi nešto što će ih motivisati, zabaviti, učiniti značajnim, jer će kroz ove aktivnosti pokazati šta znaju i šta treba još da nauče, da bi dobili značajnije mjesto u društvu, što im i pripada. Mladi su članovi zajednice, sa kojima će naša zemlja graditi svoju budućnost. Fondacija za obrazovanje, nauku, kulturu i sport “Iskra znanja” je postala organizacija koja okuplja su bile osobe različitih profesionalnih usmjerenja iz oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Članice i članovi organizacije su takođe bile osobe različite generacijske pripadnosti, etničkih i vjerskih opredjeljenja. Svojim programskim ciljevima. Fondacija je promovisala aktivnosti usmjerene jačanju kapaciteta mladih ljudii.
„ISKRA ZNANJA“ je do sada radila na mnogim obrazovnim projektima, ĉija su ciljna grupa bili mladi ljudi. Zatim projektima koji promovišu zajedništvo, toleranciju i multikulturalnost. Projekte sa namjenjene djeci sa posebnim potrebama, kreativnim radionicama, te prvoj ljetnoj školi astronomije za najmlađe i drugim. Jedan od dugogdišnjih mojih projektnih ideja je i Međunarodni Festival „Iskre znanja“, koji predstavlja različite aktivnosti u radu sa djecom osmišljene u dinamičkoj formi manifestacije dječijih znanja i umijeća, rješavanja zanimljivih i problemskih zadataka u situacijama interaktivnog učenja, druženja i zabave. Naša organizacija je bila prepoznatljiva po festivalu, koji je dobio i reigonalni karakter. Učesnici festival su postali i učnici iz osnovnih škola Crne Gore i Srbije. A prvi smo još 2005 godine organizovali takmičenje iz svih oblasti između škola u Kantnou Sarajevo i škola Istočnog Sarajeva. Glavni cilj je bio: Razvoj i promocija kulture kod mladih. Upoznavanje kulture drugih, druženje i zabava.
Planiranim aktivnostima akcenat se stavljao na dijete kao individuu, na njegovu spoznaju sopstvenog bića i veliki uticaj znanja u vlastitom okruženju i zajednici uopšte. Festival je bio lijepa prilika da dijete potvrdi i promovira stavove usvojene kroz proces znanja, formirane vještine i navike tokom vaspitno-obrazovnog procesa u školi. Najveća vrijednost ovog projekta je bila ta što se po prvi put omogućavalo najmlađim da učine svoje prve takmičarske korake, da afirmišu svoj talenat, razvijaju svoj takmičarski duh i druže se sa svojim vršnjacima iz drugih Kantona i drugog entiteta. Prednost fetivala je bila u tome što učenici nisu morali biti delegirani od svoje škole da bi mogli učestvovati na našem festivalu, već su ih mogli prijaviti i roditelji. Dakle festival je bio prilika za sve one koji su htjeli, a nisu dobili šansu da se takmiče u zanju i vještinama. Mnogi od njih su se kasnije afirmisali, a jedna takmičarka Amina Tucak, je svoju prvu zbirku pjesama napisala još u osmom razredu osnovne škole
U SVOJOJ PRVOJ ZBIRCI PJESAMA POD NAZIVOM “ŽABLJI ORKESTAR” NAPISALA JE:
Zahvalnicu upućujem Fondaciji “Iskra znanja” , jer sam uz njih upoznala građane o mojim stihovima.
U svojoj prvoj zbirci ova talentovana djevojčica napisala je i pjesmu o festival “ISKRE ZNANJA” sa snažnom porukom koja je kasnije postala moto festivala:
“OVDJE NIKOM NISU VAŽNE
TE GRANICE SILNE LAŽNE
KANTONA I ENTITETA,
ZA DRUŽENJE TO NE SMETA”
Danas skoro da nema nekog u Kantonu Sarajevo da nije čuo ili učestvovao na festivalu Iskre znanja, za koji su djeca govorila: “Na festivalu “Iskre znanja” nema štele”.
S obzirom da je to postala sve masovnija i masovnija manifestacija, teško je bilo organizovati svake godine, jer se broj učesnika povećavao, dostigao je broj i do 5000 učesnika. Možda nastavim oponovo, kada na vlast dođu ljudi koji će imati više sluha za ovakve stvari, jer dok je bilo takvih, naš festival je postao tradicionalna manifestacija, koja će se jednom nadam se ponovo nastaviti…