Priča mi juče kum kako je jednom prilikom krenuo da naspe gorivo nakon što je primio sms od banke da mu je legla plata. Međutim, na pumpi kažu sori, nemate love na računu. Kako, šta, nemoguće, provjerite opet – džaba, nema. Obuze ga sramota, a on je jedan častan i pošten crnogorac, te šta će, ostavi ličnu, sat, jaknu i parcijalnu protezu, i pođe do prijatelja da uzajmi 10 eura da izmiri dug.
Tako bijesan pođe do banke, šalterska službenica mu reče kako je neka greška u pitanju i da mu ne može pomoći. Kum se dodatno raspomami, pa kod šefice, i započe priču…
„Ja sam danas, misleći da mi je legla plata, pozvao poslovne partnere na večeru, da ugovorim posao od 20.000 eura. Fino smo se častili, jeli, pili, ali kad dođe vrijeme da platim ceh, konobar nas obavijesti da na računu nemam para. Znate li vi šta ste mi uradili? Upropastili ste mi posao, šta će ljudi da pomisle, da sam fukara, pa i da napravimo posao, obraz ste mi uzeli! To neko mora da plati!“
Ovo je, naravno, light verzija onoga što se nagalamio, drame i sekiracije zbog tobože propalog ručka, a grand finale njegove pogođenosti je bila prijetnja advokatom koji će ih kontaktirati. Izjurio je bijesan iz banke, samo da bi mu poslije nepunih 20 minuta zazvonio telefon. Banka. Gospodine, možete li doći, sutra, ili već danas, da riješimo problem, mogu reče kum, doći ću odmah.
U banci ga primi direktor, pa izvinite, pa strašno nam je žao, pa eto, mi bismo da riješimo to bez advokata ako može, eto vi imate kod nas još dvije rate kredita, pa bismo mi, u znak izvinjenja, vama otpisali taj dug, i ponudili vam godinu dana besplatnog održavanja računa.
Ajde, reče kum, neka bude, neka se na tome završi…i bome izađe iz banke sa prijevremeno otplaćenim kreditom i uštedom od nekakvih desetina eura, kad se saberu te naknade za održavanje računa.
Kuma bi mu, da je bila s njim, rekla nemoj Zorane, šta će ti to, nema veze, a ima veze, iako je nervoza potekla od 10 eura duga na pumpi, a ne propalog posla od 20 hiljada evrića.
I to je aktivizam.
Vozimo se Amela i ja kroz Sarajevo, a pored nas projuri mangup velikom brzinom, vozeći slalom po glavnoj džadi. Vidi budale, rekoh ja. Amela ne reče ništa, već posegnu za telefonom pa pozva policiju. Dobar dan, veli ona dok je ja začuđeno gledam, pored mene je sad projurio taj i taj automobil…
Nekoliko raskrsnica dalje prolazimo pored patrole i zaustavljenog divljaka. Ostah u čudu. Zašto ja nikad ne zovem policiju, jer i to je aktivizam.
Valjda su nam sve ove teške i tmurne godine ubile osjećaj da nam ova zemlja pripada, da je naša, da nam pripada novac koji zaradimo, da nam pripada sve ono što uredno platimo, da će policija da postupi po prijavi, utrenirane smo žrtve koje sumnjaju u svaku pravdu i smisao svake akcije za promjenu lošeg. Možda, na onu „neko to odgore vidi sve“ građani Sarajeva pomisle na oko Sauronovo koje blješti sa Avazovog tornja, možda misle na čestice koje pritišću Mordor gušeći mu djecu i odrasle, možda je aktivizam samo riječ za one što sipaju farbu na nerc i ljube u usta osobe istog pola, možda prosječan običan čovjek nema odakle i ne zna kako da pronađe želju da se zauzme za sebe. Znam ja nas, jebo ti nas. Ali ne znamo našu djecu. Oni su mnogo više od onog što smo mi i što smo kadri da zamislimo. Možda se to nešto što nema o'kle da dođe treba tražiti u njima. Možda je ona biološka ljubav prema potomstvu, urođena želja da im obezbjediš uslove za razvoj, možda je još to živo. Ko nema djecu, možda voli pse, ili ptice, ili ribe, ili omorike. Ljubav valjda još uvijek osjećamo. A voljeti, i to je aktivizam.
Možda policija ne radi svoj posao, a možda bi i radila, da je građani pozovu kad je potrebno. Jedno je sigurno – u državi u kojoj cvjetaju protivustavne i protivzakonite radnje, advokati rade svoj posao čak i kad ih samo spomeneš.
Jaštasmo neg ovce. Neobaviješteni, neupućeni u kakve-takve ali ipak postojeće mehanizme, jer sve te informacije o zakonu i pravilima čekaju da odgledamo sve epizode turske serije i poslušamo samo još jednog takmičara na zvezdama granda. Karleuša mu dođe veći aktivista i filozof nego što ću ja ikad biti.