Udruženje europskog white trasha „Eurotrash”, dobilo je zadnjih godina opasnog konkurenta u BiH. Sve ono za što je ljudska civilizacija umislila da je trash, BiH je pokazala i dokazala, da može više i bolje.
Krenuvši od same žute štampe, popularne kod svakog istinskog trasha, primjetno je da se engleski i njemački white trash najviše interesira koliko je puta Rihanna prdnula na zadnjoj turneji, te koliko važe Angelina Jolie ovog mjeseca. S druge strane, u BiH i ne postoji nikakva druga štampa, sem trasha. Prdeže Mileta Kitića bh. javnost je davno apsolvirala, pa je sada prešla na slijedeći nivo trash ludila. Najpopularnija zanimacija bh. white trasha je svaka bijeda, nesreća ili ubistvo. Najčešće riječi na socijalnim mrežama bh. građana su: ”duša draga” ; ”da joj/mu Allah podari lijepi dženet” ; ”pozz”. Sve te tetke, strine, matore budale, apsolventi fakulteta za Turski jezik, muzičari, javne ličnosti čini se da jedva dočekaju da trash mediji uhvate neko siromašno dijete ili uslikaju crijeva kakve pregažene žene. Sve da bi oni šerali, lajkali, i cijelom svijetu pokazali kako ”duša draga” na njihovom zidu se nalazi, iz razloga da bi joj javno poručili ”da joj/mu Allah podari lijepi dženet”. I ne lažimo se. Ima BiH sasvim lijepo napisane zakone i nacrtane novinarske kodekse, ali trash ne jebe zakone.
Ni stilski, eurostrash nije uspio nadmašiti bosanskohercegovački. Dok se u Švedskoj nose trenerke, zajedno sa čizmama za uzorkom leoparda, u BiH je već godinama najpopularnija muška torbica. Iako su mnogi pokušavali naći sličan primjer čak i na američkom zapadu, nisu uspjeli. White trash torbice se nose samo u BiH i zgrožavaju europsku javnost. S druge strane, muzička industrija u Evropi šund prodaje isključivo na benzinskim pumpama. U BiH, trash hitovi se uredno vrte na državnim televizijama, javnom saobraćaju, slastičarnama, a sve češće i u školama.
Na kraju dolazimo i do mahalskog vazduha i vode – trača. Iako su u trasherskim enciklopedijama ogovaranja komšinice iz drugog ulaza koja je stavila plave zavjese označena kao trač, u BiH trač ima sasvim drugo značenje. Ne komentarišu se nečije zavjese, nego najviše zašto neko nema djece. Raspredaju tako po inboxima tuđe snošaje i razloge što izvjesni parovi imaju ili nemaju djecu. Ubaci se tu priča i o tuđim kreditnim ratama. Granica nema, jer dan treba potrošiti u potpunosti na bavljenje tuđim životima. A jad nacije i države je srazmjeran upravo tome, koliko se neko bavi tuđim životom, pored vlastitog.
Da li smo uvijek bili trash nacija? Ili nam je trash došao sa tranzicijom? Sve upućuje na to da smo mi izmislili trash. Ali da ga sa internetom tek počinjemo primjećivati. Tek sada vidimo koliko je BiH ogrezla u najnižim pobudama i zlu. Koliko smo pogani, nepismeni, jadni i bijedni. Koliko smo udomaćeni u trashu, da ga više ni ne primjećujemo oko sebe.
I za kraj, trešersko jelo, pad thai.
http://rodneyctrotter.blogspot.se/