Banana sindrom je specifičan za manje države u tranziciji. Karakteristično za osobu oboljelu od ovog sindroma je da čvrsto vjeruje da je njegova banana država dio zapadnog svijeta gdje ravnopravno sudjeluje u kulturno-diplomatskim akcijama. Kao i nepresušnu volju i trud uvjeravanja cijelog svijeta te lokalnog stanovništva, u njihovu ključnu ulogu u dnevnom kulturno-političkom establišmentu zapada. Zabilježeni su i slučajevi pandemije ovog sindroma kada se broj oboljelih mjerio u milionima. U težim slučajevima, oboljeli za događaje kao što su izbori u Americi, pripisuje svojoj banana državi. Oboljeli u svojoj iluziji čak plaća organizirane skupove podrške američkim predsjedničkim kandidatima, iz banana država, koji će potvrditi njegovu iluziju. Za uspješno liječenje ovog sindroma, potrebni su veliki zahvati na razini države, što je, naravno, teško izvediv i dugotrajan proces.
Pitanje je samo dana samo kada će se jedan osrednji bulevar u BiH, nazvati po Bob Dylanu. Ili kada će se organizovati skup podrške rođenju djeteta Kim Kardashian. Niko bolje trendove ne prati od nas. Mnogi nas smatraju prvoklasnim budalama, ali mi ne marimo, jer bolji smo Šveđani, Amerikanci, Rusi ili možda Turci – nego što ćemo ikada biti Bosanci.
Antologijske akcije skupljanja novca za Esmeraldino izlječenje vida (fiktivnog lika iz meksičkih sapunica iz devedesetih) su postale već kultne. I taman kada su mnogi pomislili da ćemo konačno da se bavimo sobom, mi smo počeli da organizujemo skupove podrške Erdoganu, crtamo murale Davidu Bowieju, a od skora i reklamne kampanje „Sarajevo votes Clinton“. Da, ni manje ni više, u zemlji u kojoj svaka druga punoljetna osoba nije izašla na glasanje, mi podržavamo Hillary Clinton i šaljemo naš simbolični glas u Ameriku.
Bosna neka sačeka neka druga vremena, i za njeno sutra neka na ulice izađu Amerikanci ili Turci. Jer mi ne stižemo. A do tada, pretvarajmo se se da nismo gladni, te da ručamo kavijar za ručak, a prepelice za večeru, kao i sav normalan zapadni svijet. Pretvarajmo se da u koritu Bosne ima dagnji, te da su iste nacionalno jelo te lijepe banana države.
Dagnje na bijelo, crveno ili smeđe, naši su najpopularniji eksportni recepti, koji su poharali i francusku i islandsku kuhinju istovremeno. Za bijelo nam treba malog maslaca i proprženog bijelog i crvenog luka. Tu dodamo dagnje, ubrane u koritu rijeke Bosne, te 4 dl bijele hercegovačke žilavke. Poklopimo i sačekamo 2 minute na najjačoj vatri da se školjke otvore. Serviramo ih na tanjir, a u preostalu vodu u tavi, dodamo 1 dl vrhnja. Pustimo da prokuha i time prelijemo školjke, te dodamo malo svježeg peršuna.
Crvene i smeđe verzije se razlikuju što u crvenu osim svega navedenog prije dodamo i malo svježeg paradajza, te pola dl pasiranog paradajza. U smeđu verziju se nakon vrhnja dodaje i malo naribanog tartufa.
http://rodneyctrotter.blogspot.se/