Da pocnem sa Srebrenicom.
Jedanaesti juli, dan kojim se obiljezava genocid pocinjen davne devedeset pete, 8372 zrtve.
I kao svakog jedanestog jula, fokus “nasih”, cak i nekih “njihovih” medija, kao i svakog jedanestog jula, ce da bude usmjeren bas na taj, jedanaesti juli, tinejdzeri, a i neki stariji od njih ce da mjenjaju svoje profilne slike na par dana, napisati pokoji status o Srebrenici koja im ni na kraj pameti bila nije ostalih dana u godini, za lajk, za paznju. Ti isti ce upasti u jednu od mnogih nacionalistickih svadja izmedju balija, cetnika i ustasa-nasih i njihovih, naravno na tom istom facebook-u, dok u pozadini svira ceca (malo slovo je namjerno). Onda djeca, koja nisu malu maturu zavrsila, ce da se ponose sa tim kako su Bosanci, Bosnjaci, Srbi ili Hrvati, kao i oni stariji od njih, a niko od njih (cast izuzetcima) prstom nije makao za svoju drzavu, ponose se tim sto su igrom slucaja-sudbine, rodili u jednoj od drzava pomenutih, ali i svih ostalih zemalja svijeta, ratovi su se vodili jako puno i prije Srebrenice, radi principa prosirenja teritorija (primjer ideja “velike srbije), radi religije ili pak neceg drugog, uz tih 8372 zrtve stradali su jos milioni, ne u Srebrenici, vec na svijetu. Sad moje veliko pitanje(-a); da li su drzave u kojima smo bez nase odluke rodjeni, vrijedne sve patnje koja se desila na svijetu? Da li su civili u Srebrenici, Hiroshimi, Nagasakiju i ostalima krivi zato sto su njihovi lideri zeljni moci? Ono sta je zelim postici ovim amaterskim tekstom; je da vas natjeram da se sljedeci put prije nego sto napisete status, zapocnete svadju ili izjavite kako ste ponosni sto se gradjanin zemlje u kojoj ste rodjeni, priupitate, da li je to stvarno vrijedno vaseg zdravog razuma, da li je to stvarno vrijedno nebrojenih ljudskih zivota? Samo razmislite o tome kakav bi svijet bio da su ljudi od pocetka radili za dobrobit covjecanstva, da su sva sredstva koja su ulozena za metak, pusku ili atomsku bombu ulozena u medicinu ili neku drugu granu koja doprinosi ljudskoj dobrobiti? Odmakao sam daleko od Srebrenice same, ali mislim da ste shvatili ono sto zelim reci. Tako da se ne ponosim sto sam Bosnjak ili Hrvat ili Srbin ili bilo sta drugo, prije svega; ponosim se sto sam covjek!
Jedanaesti juli, dan kojim se obiljezava genocid pocinjen davne devedeset pete, 8372 zrtve.
I kao svakog jedanestog jula, fokus “nasih”, cak i nekih “njihovih” medija, kao i svakog jedanestog jula, ce da bude usmjeren bas na taj, jedanaesti juli, tinejdzeri, a i neki stariji od njih ce da mjenjaju svoje profilne slike na par dana, napisati pokoji status o Srebrenici koja im ni na kraj pameti bila nije ostalih dana u godini, za lajk, za paznju. Ti isti ce upasti u jednu od mnogih nacionalistickih svadja izmedju balija, cetnika i ustasa-nasih i njihovih, naravno na tom istom facebook-u, dok u pozadini svira ceca (malo slovo je namjerno). Onda djeca, koja nisu malu maturu zavrsila, ce da se ponose sa tim kako su Bosanci, Bosnjaci, Srbi ili Hrvati, kao i oni stariji od njih, a niko od njih (cast izuzetcima) prstom nije makao za svoju drzavu, ponose se tim sto su igrom slucaja-sudbine, rodili u jednoj od drzava pomenutih, ali i svih ostalih zemalja svijeta, ratovi su se vodili jako puno i prije Srebrenice, radi principa prosirenja teritorija (primjer ideja “velike srbije), radi religije ili pak neceg drugog, uz tih 8372 zrtve stradali su jos milioni, ne u Srebrenici, vec na svijetu. Sad moje veliko pitanje(-a); da li su drzave u kojima smo bez nase odluke rodjeni, vrijedne sve patnje koja se desila na svijetu? Da li su civili u Srebrenici, Hiroshimi, Nagasakiju i ostalima krivi zato sto su njihovi lideri zeljni moci? Ono sta je zelim postici ovim amaterskim tekstom; je da vas natjeram da se sljedeci put prije nego sto napisete status, zapocnete svadju ili izjavite kako ste ponosni sto se gradjanin zemlje u kojoj ste rodjeni, priupitate, da li je to stvarno vrijedno vaseg zdravog razuma, da li je to stvarno vrijedno nebrojenih ljudskih zivota? Samo razmislite o tome kakav bi svijet bio da su ljudi od pocetka radili za dobrobit covjecanstva, da su sva sredstva koja su ulozena za metak, pusku ili atomsku bombu ulozena u medicinu ili neku drugu granu koja doprinosi ljudskoj dobrobiti? Odmakao sam daleko od Srebrenice same, ali mislim da ste shvatili ono sto zelim reci. Tako da se ne ponosim sto sam Bosnjak ili Hrvat ili Srbin ili bilo sta drugo, prije svega; ponosim se sto sam covjek!