21. mart 2016. godine su obilježili mnogi tekstovi podrške, slike, šarene čarape, te mnoge druge stvari na društvenim mrežama, koje su predstavljale obilježavanje Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom, kojeg je i službeno odredio Down Syndrome International (DSI). Ujedinjeni narodi su donijeli Odluku da se taj dan, 21. mart obilježavati kao Međunarodni dan Downovog sindroma, te da isti bude posvećen osobama koje imaju Downov sindrom, ali i svima onima koji su njihovi sljedbenici.
Da li je ovo jedini dan kada se treba posvetiti i dati podrška osobama s Downovim sindromom?
Naime, na 21. paru hromosoma osobe sa Downovim sindromom imaju 3 hromosoma (uobičajeno je 2), pa je i sam datum obilježavanja simboličan. Ciljevi obilježavanja ovog dana su buđenje svijesti i razumijevanja, te međunarodna podrška kako bi se poštovala prava osoba sa Downovim sindromom i poboljšao njihov položaj. Prosječno se jedno od 650 novorođene djece rađa sa Downovim sindromom, a taj poremećaj sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj djeteta. Downov sindrom se smatra jednim od najčešćih genetskih odstupanja, što uzrokuje različite probleme u psihofizičkom razvoju djeteta. Bez obzira koliki je postotak oboljenja ili poremećaja prisutan, ova djeca i mladi trebaju posebnu pažnju, tokom odrastanja različite medicinske i rehabilitacijske postupke, te posebne metode učenja. Ovaj poremećaj je vrlo kompleksan, te zahtijeva veliku angažovanost cijele porodice oboljelog djeteta. Iako se godinama vrše istraživanja, razlog nastajanja ovakve podjele ćelija još uvijek nije poznat.
Djeca sa Downovim sindromom su prije svega djeca koja nasljeđuju karakteristike svojih roditelja i razvijaju jedinstvenu ličnost sa svojim jedinstvenim osobinama, karakterom, interesima i potrebama. Simbol Dana Downovog sindroma su šarene čarape, jer ih osobe sa Downovim sindromom ne mogu upariti, te se nošenjem šarenih čarapa pokazuje podrška borbi osoba s Downovim sindromom da se integrišu u naše društvo.
Bilo je lijepo vidjeti mnogobrojnu podršku, međutim mnogo bi ljepše bilo kada bi ta podrška postojala svaki dan, kada bi se svaki dan pisalo o uspjesima osoba s Downovim sindromom, kao i kada se piše o uspjesima osoba bez Downovog sindroma, kada bi se svaki dan borilo za njihova prava, kada bi se poslušala djevojčica sa slike, kada bi se te osobe prihvatile u društvo, a ne da se većina sjeti osoba s Downovim sindromom samo 21. marta.
Potrebno je svaki dan poštovati prava osoba sa Downovim sindromom i poboljšavati njihov položaj, a samim tim i kvalitet života, kao i promovisati svijesti, razumijevanje i prihvatanja Downovog sindroma uz mobiliziranje podrške i priznavanja dostojanstva, prava i dobrobiti za osobe sa Downovim sindromom, jer se radi o osobama koje osjećaju i vide naše “poglede”, a na ljubav uzvraćaju ljubavlju.
Zato, posvetimo svaki dan osobama sa Downovim sindromom, jer one će nam sigurno biti mnogo zahvalnije nego osobe bez Downovog sindroma.