“Duh demokratije ne može se nametnuti izvana. On mora izrasti iz unutrašnjosti naroda.”
Mahatma Gandhi
Mi u Bosni i Hercegovini stalno pričamo i slušamo o demokratiji. Stekao sam dojam da većina uopšte i ne zna šta taj pojam ustvari predstavlja, zato sam se odlučio da podsjetim ili upoznam građanstvo šta je to zapravo demokratija, kako bi svako od nas pojedinačno, ali i svi mi zajedno napravili sve ono što je u našoj moći kako bi i u Bosni i Hercegovini demokratija zaista zaživjela.
Pojam ‘demokratija’ nastao je u antičkoj Grčkoj u 5. vijeku p.n.e. Demokratija ili grčki demos što znači narod i kratein što znači vladati, u izvornom smislu označava vladavinu naroda. Drevni Grci, u staroj Atini, su koristili riječ demokratija za vlast mnogih u odnosu na vlast nekoliko osoba.
Demokracija ili demokratija je oblik vladavine u kojem se političke odluke donose voljom većine, najčešće kroz izbore ili referendume, u kojima sudjeluju svi građani.
Pojam demokratija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili ne izravno većina njenih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska.
Starogrčko značenje demokratije kao vladavine naroda održalo se i danas kao osnovno značenje toga pojma. Ali ovo značenje je odveć široko i zato bi trebalo u najopštijem slučaju razlikovati politički aspekt demokratije od kulturnog aspekta. Politička demokratija je sistem vladavine koji se realizuje kroz predstavnička tijela i kroz glasanje za predstavnike naroda koji će vladati u njegovo ime. Demokratija kao kulturni sistem pretpostavlja, prije svega, značajan stepen autonomije, to jest samoodređenja društvenih institucija. To znači da u društvu postoji raspodjela moći na mnoge institucije, da moć nije u rukama malog broja ili jedne osobe. Dakle, dok je političku demokratiju moguće odrediti kao politički sistem koji obezbjeđuje kontrolu onih koji vladaju od strane onih u čije ime vladaju, kulturnu demokratiju bismo mogli odrediti kao splet društvenih uslova i institucija čija je krajnja svrha da obezbijede ravnopravan položaj svih članova društva, u pogledu svih materijalnih i kulturnih dobara i uslova za razvoj i sreću pojedinca.
Postoje četiri najbitnije karakteristike demokratije:
1. Vladavina naroda
Problemi sa ovom karakteristikom nastaju u slučaju da se pod njom podrazumijevaju “jednaka prava svih da učestvuju u upravljanju državom”, jer se, opravdano, postavlja pitanje koliko direktno treba narod da vlada i koliko zreo treba da bude pojedinac da bi bio sposoban da vlada?
2. Individualna sloboda
Smatra se da je postojanje individualnih sloboda neophodno da bi jedno društvo bilo demokratsko, ali ona ne može biti neograničena, jer se može desiti da individualna sloboda jedne osobe ugrožava individualne slobode drugih ljudi.
3. Odgovornost pojedinca da sarađuje sa grupom i njegova zainteresovanost za blagostanje grupe
Ova karakteristika razlikuje demokratiju od anarhije, u kojoj je svaki pojedinac zainteresovan samo za sebe. Bitno je da pojedinac pridonosi grupi onoliko koliko može, i da od grupe dobija onoliko koliko mu je potrebno. Sve je podređeno grupi, tako da se vođa mora povoditi interesima iste pri odlučivanju.
4. Razvoj, blagostanje, sreća, dostojanstvo pojedinca
Ova se karakteristika najčešće izražava kao “poštovanje dostojanstva individualne ličnosti”.
Filozofija demokratije jeste filozofija individualizma, a princip saradnje treba da obezbijedi svakom pojedincu blagostanje. Pobrojana načela demokratije su načela opštih ljudskih vrijednosti i kao takva u teoriji, ali samo u teoriji, prihvatana su i od nedemokratskih grupa, jer njihovo ne prihvatanje znaci i negiranje čovjeka.