Nevelik je procenat filmskih ostvarenja o kojima diskutiramo nakon što ih pogledamo. Naravno, to nije slučaj sa švedskim filmom Godišnjica mature (The Reunion) čija je projekcija upriličena u sarajevskom Meeting Pointu (Dani švedskog filma).
Ukratko o filmu: Glavna junakinja Ana, nakon što nije dobila pozivnicu za godišnjicu mature, snima film o tome što bi se dogodilo da je ipak otišla na tu proslavu i suočila se sa drugovima i drugaricama iz razreda, odnosno nasilnicima.
Zatim se prikazuje film u filmu o konfrontacijama sa bivšim kolegama iz razreda i njihove reakcije.
Anna Odell, redateljica i glumica u ovom filmu bavila se problematikom strukture moći u društvu i nezdrave hijerarhije u školama.
Dakle, film je snimljen po istinitom događaju. Koliko djeca znaju biti okrutna u odnosu na druga ili drugaricu iz razreda oslovljavajući ih pogrdnim imenom, omalovažavanjem pojedinca na osnovu odjeće koju nosi, muzike koju sluša, ili prezimena koje nosi, ali i kad dolazi iz manje sredine. Koliko to utiče na samopouzdanje djeteta bavili su se u svojim istraživanjima psiholozi i pedagozi.
O Godišnjici mature razgovarale smo Alma, Mirela i ja prisjećajući se detalja iz našeg obrazovanja kroz osnovnu i srednju školu, ali i kroz studiranje, zaključivši koliko smo imale lijepe školske dane, ne sluteći da će se uskoro desiti jedno samoubistvo na Dobrinji.
Decembar, period sarajevskih magli i mali Mahir Rakovac je odlučio oduzeti sebi život skočivši sa osmog sprata.
Šta je dječaka sa gitarom natjeralo na ovaj čin!? Pisalo se i pričalo mnogo. I treba da se priča. Potpisivali smo peticije, bili na protestnoj šetnji Pravda za Mahira, itd.
Da li je to bio slučaj međuvršnjačkog nasilja, seksualnog zlostavljanja?!
Najmanje što sam očekivala jeste istraga Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu da mali Mahir, nije ni fizički ni seksualno zlostavljan. Neispaljen šamar, čini mi se. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećaju majka Alisa i profesor Dubravko, naravno i tata Muhamed.
Kako se rijetko vozim gradskim prijevozom, nekad kad žurim ili je kišan dan zakoračim u tramvaj ili trolejbus i gledam tinejdžere, pomislim da su to generacije djece koje su natjerale Mahira da oduzme sebi život.
Šta je tru(h)lo u obrazovanju?
Šta je sa prosvjetnim radnicima koji učenike i studente vrijeđaju, kada ih ponižavaju, te oslovljavaju upotrebom stilskih figura. Da li je to jedan od oblika nasilja u obrazovanju?
Sjećam se u osnovnoj školi na času historije nastavnik se obratio cijelom razredu rekavši da jedna neznalica izgleda kao djevojčicu iz treće klupe, opisavši svaki komad odjeće na njoj. Sličan primjer pamtim i iz gimnazije, također u Sarajevu, gdje je profesor historije oslovio učenicu koristeći se metaforom, nakon što je odgovarajući na pitanje rekla neku nebulozu (KPJ Kine). Ako se ja tako dobro sjećam tih događaja, pitam se koliko je to imalo uticaja na odrastanje osoba kojima su te riječi bile upućene?!
Nažalost, poslije Mahira još dvoje tinejdžera u BiH je oduzelo sebi život. Dječak u Bugojnu i djevojčica iz Bijeljine. Šesnaestogodišnjak je skočio sa krova zgrade, a godinu dana mlađa djevojčica je preminula nakon što je iz očevog pištolja pucala sebi u glavu.
Za konkurs