Čovječanstvo se polako vraća prirodi. U prethodnom periodu smo zaboravili da smo dio prirode. Sve više ljudi se interesuje kako se proizvodi njihova hrana, odakle dolazi, međusobnoj interakciji ljudi i ljudi sa prirodom.
Bašte su nam izgledale čiste i u stalnoj borbi da budu sterilne od štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti. To je rezultiralo pretjeranom upotrebom hemijskih preparata. Danas,sve više želimo da se otarasimo upotrebe takvih preparata u našim baštama i da se vratimo baštama u kojim se sve može pojesti bez straha da li je nečim tretirano ili ne.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Gajenje povrća i voća na klasičan način sve više postaje neprofitabilno uprkos savremenoj tehnologiji. Kao odgovor na takvo stanje pojavio se koncept permakulture. Suštinu permakulture u proizvodnji hrane je da se formiraju imanja koja će biti nezavisna od takvih inputa u proizvodnji i na kojim će čovjek moći da živi i proizvodi bez zavisnosti od nekoga drugog,a u skladu sa prirodom koja ga okružuje. Ove farme nemaju otpad,jer se sve reciklira i ponovo ulaže u proizvodnju na farmi. Čovječanstvo neprestano troši prirodne resursei stvara gomilu nerazgradivog otpada.
Pristalice permakulture pokušavaju da podstaknu ljude da postanu dio prirode koja ih okružuje koristeći savremena saznanja i mijenjajući navike potrošačkog društva u navike koje omogućuju suživot čovjeka i prirode.
Koncept permakulture može da se koristi u svakodnevnom životu u gradu i u selu i nije ograničena samo na bašte i voćnjake i ako je potekla od problema u poljoprivrednoj proizvodnji i proizvodnji zdrave hrane.
Najjednostavniji primjer permakulture u bašti je sadnja i sjetva po grupama ,gdje jedna vrsta djeluje podsticajno na drugu – odnos dobrih i loših susjeda.
Korištenje otpada iz bašte i kuhinje za stvaranje komposta kao novog đubriva.Na ovaj način se poboljšava zemljište i izbjegava upotreba hemijskih đubriva.
Drugi pravac permakulture je racionalno korištenje energije,gradnja kuća od prirodnih materijala.
“za konkurs”