Kažu da je haram psovat hljeb ,ljeb, panju ili kruh.
Isto važi i za gazanje po hljebu, bacanje hljeba i za sve ono što se inače hljeb ne koristi.
Stvarno mi to nije jasno,čemu toliki zaštitni stavn prema hljebu ako se je ovih dana digla kuka i motika kako hljeb deblja i kako onaj bijeli pogotovo nije zdrav.
Zbog štetnosti bijelog hljeba SBB je odlučio da pokrene inicijativu za ukidanje istog. Što znači da od danas pa na dalje u našim pekarama i supermarketima neće više biti bijelog hljeba.
Samo crni i ražev.
Nema veze. Nek se ima na šta namazati.
E sad šalu na stranu vtratimo se u svakodnevnicu i uđimo malo u dublje razmatranje problematike „bijelog hljeba“ odnosno naknade koju osobe kojima je istikao mandat trebaju primati godinu dana nakon završetka funkcije na koju su izabrani.
Inicijativu koju je pokrenuo član SBBa Damir Arnaut u Domu Naroda je dobra stvar.Oni koji je osporavaju definitivno ne žele dobro ovoj zemlji i misle samo isključivo na sebe.
Moje skromno mišljenje je da velika većina izabranih i imenovanih funkcionera nisu zaslužili ni crni ni bijeli ni bilo koji drugi hljeb i da su i za vrijeme obavljanja svojih funkcija često i preplaćeni.
Međutim ono što se nameče kao problem nije to što je ukinut bijeli hljeb već je problem u nekoliko sljedećih činjenica.
Prva činjenica je da je isti ukinut , ruku na srce, dvadesetak godina prekasno.Ali eto nećemo sad cjepidlačiti i pustit ćemo euforiji da malo vlada nama.
Druga činjenica je da je „bijeli hljeb“ ukinut samo na jednom nivou vlasti. U redu je. Bolje i na jednom nego ni na jednom zar ne. Nek nas sreća i dalje trese.Blago nama.Od ponedeljka pravna država
Treća i najbitnija činjenica je da je se ukidanjem „bijelog hljeba“ uštedilo cijelih 700.000 KM maraka na nivou cijele države na godišnjem nivou.Dakle za one koji su neupućeni u našoj državi koja nema ni 4 miliona ljudi kako Bog zapovijeda na raznoraznim izabranim i imenovanim funkcijama na svim nivoima vlasti, u svim kantonalnim preduzećima i preduzećima u većinskom vlasništvu kojekakvih vlada sjede hiljade i hiljade raznoraznih direktora, zamjenika direktora, ministara, pomoćnika ministara, njihovih zamjenika, savjetnika, šefova, sekretara, parlamnetaraca i kojekakvih budža da im ni funkcije ne bih znao napisati. Svi oni primaju bogovske plaće i raznorazne naknade za svoj (ne)rad.Mnogi i kradu, primaju mito i sjede u 5 odbora , komisija i pododbora.E sad vam ne dozvoljavam euforiju više.Za istu definitivno nemamo ni vremena ni mjesta.
U državi gdje ništa ne funkcioniše i gdje se je pokralo, pronevjerilo i bezobrazno potrošilo milijarde maraka, dolara ,funta i eura bit ću potpuno slobodan da kažem kako ušteda 700.000 KM je samo kap u moru problema koje imamo.
Upravo tako.Kap.Ništa više ni manje.
Takođe smatram da je ukidanje ovog „bijelog hljeba“ više populističko i deklaratorno nego što je ono u svojoj suštini.
Gotovo pa sličan problem se javlja i prilikom sprovođenja odluke vlade Kantona Sarajevo koju je pun entuzijazma saopštio premijer Elmedin Konakovič kako treba smanjiti direktorima plaće na 2.500 KM pri tom im se ne diraju naknade i ostale privilegije.
Kao i u gornjem slučaju odluka je došla prekasno, previše je uska i partikularna i ona je u svojoj suštini ušteda po principu spašavanja kapi iz mora i zamazivanju očiju onih manje pametnih i još manje upućenih.
Plaća direktora i ministra od 3.000 KM nije velika.
Rekoh i ostadoh živ.
Upavo takvu plaću u Njemačkoj imaju čistačice u firmama.
Nije problem ni u bijelom , crnom heljebu, tostu a ni u dvopeku.
Temeljni naš problem je u nepostojanju adekvatnog i funkcionalnog sistema kao i u globalnom siromaštvu društva.
Takođe problem je i u onom našem mentalitetu gdje je bolje da i komšiji crkne krava ako je već moja Šarava morala mrijeti.Što bi se moglo prevesti kao : „Ja više volim da svi imamo tri stoje nego da ja imam 2000 a moj direktor 7000 KM“.
Nije problem u tome što su njihove plaće viskoke već je problem što su naše uglavnom niske.
I nije problem da je neko dobro plaćen za rad ali je problem kada je neko preplaćen za nerad.
Ali hajd ti to objasni našem narodu.