Svaki dan vidim: na pijaci, u trgovinama, u mesnicama – sve roba iz uvoza. Kvaliteta: ŽNJ.
Svaki dan slušam: svako malo se neko razbolio. Ili je pad imuniteta, ili je kakva dugoročna temperatura ili kašalj, pa problemi sa srcem ili plućima i sve je više tumora.
Svaki dan čitam: najbolja prevencija od (svih) bolesti je zdrava ishrana.
Svaki dan čujem: na selima propadaju usjevi i urodi, stoke sve manje. Nema organiziranog otkupa a prosječan poljoprivrednik nema mogućnosti plasmana svojih proizvoda. Propada sve kvalitetno i zdravije hiljadu puta nego ono što nam se nudi na pijacama i u trgovinama.
Svaki dan razmišljam: Čime mi to hranimo našu djecu? Šta nam jedu bolesnici u bolnicama? Ima li pilota u avionu? Do koga je? Bere li ko brigu?
SANJAM
Zvvvrrr, zvvvvr, zvvvrrrr.
Prvi glas: Dobar dan, Konzum/Bingo/Merkator/Robot/YYY izvol’te?
Drugi glas: Ovdje gradonačelnih Bihaća. Trebao bih pod hitno vašeg direktora.
Prvi glas: Samo malo, sad ću Vas prespojiti.
Treći glas: Direktor je. Izvolite?
Drugi glas: Zdravo, gospodine direktore. Ovdje pošten, vrijedan i dobronamjeran gradonačelnik svih građana grada Bihaća. Htio sam Vas obavijestiti da je općinska komunalna naknada za Vaše trgovine u našem gradu upravo porasla na 1mil.KM po trgovini.
Treći glas: ŠTA? KAKO? ZAŠTO?
Drugi glas: Mi smo na nivou naše uprave radili istraživanje tržišta i ustanovili smo da na policama vaših trgovina nema meda, mesa, jabuka, šljiva, gljiva, malina, luka, salate, mrkve, kisele salate, piva, sokova, pekmeza, džemova, vode, mineralne vode, kruha i tjestenine proizvedenih u Bihaću i od strane naših poljoprivrednika i poreskih obveznika. Svaka čast vama ali nama se ne isplati imati takve trgovine u našem gradu.
Treći glas: A, ako bismo imali te proizvode od vaših poljoprivrednika kolika bi bila komunalna taksa?
Drugi glas: Ukoliko redovito na vašim policama stoje proizvodi naših stočara, pčelara, ratara, mljekara, farmera, i ostalih proizvođača i prerađivača prehrambenih artikala, izračunali smo da bi smo vam onda mogli spustiti cijenu komunalne naknade za 30% ispod sadašnje. Kako Vam to zvuči?
Treći glas: Gospodine gradonačelniče recite mi samo gdje da pošaljem svoje ljude po bihaćke proizvode?
Drugi glas: Grad je preuzeo bivšu državnu firmu XXYY i sad imamo hladnjače i svakog dana vršimo otkup svih proizvoda naši registriranih poljoprivrednih proizvođača. Naša inspekcija radi svoj posao dobro i paze da se proizvodi otkupljuju samo od pravih proizvođača koji ispunjavaju uvjete za proizvodnju zdravih prehrambenih proizvoda a ne od preprodavača. Takođe, sve poljoprivredne proizvode takođe možete naći i na našoj gradskoj tržnici kao centralnom mjestu u gradu za prodaju domaćih, kvalitetnih i zdravih poljoprivrednih proizvoda sa krajiških farmi. Nema više kineskih čarapa i papuča na našoj pijaci. Samo domaći i zdravi proizvodi.
Treći glas: Hvala gospodine gradonačelniče! Siguran sam da ćete osvojiti najmanje još jedan mandat na sveopće zadovoljstvo svih vaših sugrađana i sugrađanki i poslovne zajednice.
Drugi glas: Hvala i Vama na suradnji. Znao sam da ćemo se sporazumjeti u sekundi. Samo bih Vam napomenuo jednu stvar. Proširite objekte i otvorite odjel namještaja i domaćih rukotvorina, uskoro krećemo i sa tim projektom! Što više naših proizvoda bude u vašim trgovinama, biće manja komunalna naknada i ostale općinske dadžbine.
Dalje, u snu vidim čovjeka kako spušta telefonsku slušalicu i okreće se ljudima koji sjede za stolom sa njim. Ispred svakog od njih na stolu Lipa Voda (made by Bihaćka Pivovara).
I kaže im: „Znači, ovako se to radi. Sad idete kod mesara, malih trgovaca i ugostitelja. Ista priča, bez ustupaka i stranačkih zaje…cija.“ (prepoznam ga – drugi glas).
Budim se i razmišljam, kako se sve može samo kad se hoće…