Vrlo često slušam ljude kako porede situaciju kod nas i u nekim evropskim zemljama.
Pa njihov penzioni fond je ovakav, zdravstvo odlično, obrazovanje bolje…do besvijesti nabrajanje šta je loše kod nas.
Kad im kažem, pa hajde da nam bude isto, mijenjajmo stvari, počnimo negdje. Recimo ukinimo vjeronauk u školama. E onda nastaje problem. Ja sam izdajica vlastitog roda, nevjernica, nemoralna, ovakva i onakva.
Niko ne vidi problem u tome što djeca imaju još jedan dodatni predmet, na kojem uče ono isto kao u crkvama, džamijama. Niko ne vidi problem u tome što djeca od prvog do petog razreda imaju jedan čas tjelesnog odgoja, a dva časa vjeronauka. Zar im je zaboga bitno da se razvijaju u zdravu djecu.
Ne važi pravilo, u zdravom tijelu, zdrav duh.
Nije da će ukidanje vjeronauka riješiti naše probleme, ali dok naša djeca ponavljaju ono što već uče na drugom mjestu, do tad nemaju blage veze o njihovim vršnjacima i odrastaju opterećeni predrasudama i stereotipima.
Pored naše entitetske podjele, dodajte i kantonalnu, a na kantonalnu još i unutar kantonalnu, pa imamo famozni sistem „Dvije škole pod jednim krovom“.
Djeca različitih etničkih pripadnosti ne pohađaju nastavu zajedno i nemaju priliku da se druže i uče jedni o drugima.
Pored toga što zajedno ne pohađaju nastavu dolazimo do problema vjerskih udžbenika.
Analiza istih je pokazala da svaka od tri religije prikazuje vlastitu kao jedinu pravu vjeru.
U zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, raznolika u nacionalnom i religijskom smislu, takav pristup nimalo ne pomaže. Također da spomenemo da je u nekim udžbenicima prisutno i „odbijanje“ Bosne i Hercegovine kao matične države i davanje primata susjednim zemljama.
U svemu ovome niko ne vodi računa šta je s djecom iz mješovitih brakova, djecom ateista, djecom koja ne žele pohađati vjeronauk. Šta da rade u toku tog jednog ili dva časa? Tumaraju hodnicima. Pa tako su Dragan i Mario dok mi sjedimo u klupama morali ići u šetnju, dok su u isto vrijeme u drugom gradu Emina i Ajla radile identično.
Je li to diskriminacija? Jesu li ta djeca drugog reda samo zato što ne pripadaju većini?
Ne bi li bilo jednostavnije uvesti predmet kultura religija, pa da budemo kao Danska po tom pitanju, i učimo svi o svemu, svim religijama svijeta. (U Kantonu Sarajevo
je ostavljen izbor, vjeronauka ili kultura religija)
Nepoznato u ljudima budi strah, a strah pojačava nacionalizam. Nacionalizam donosi mržnju, a mržnja rat.
Jel stvaramo male nacionaliste? Jer u do sad viđenom nismo se potrudili da ih naučimo toleranciji i poštivanju drugog i drugačijeg, već samo radimo na podjelama.
Koji je interes svih nas u ovome? Da djeci popravimo prosjek ocjena? Da nam je vjernauk potreban da potvrdimo svoj status ko smo i šta smo? Da želimo da živimo u zabludi da je Islam teroristička partija, katoličanstvo sa pedofilnim svećenicima, a pravoslavlje poziv na mržnju ove dvije prethodne?
Jer to sad imamo. Imamo neznanje iz kojeg se stvaraju predrasude, a iz njih odbijanje drugog i drugačijeg.
Ne bi li bilo mnogo ljepše da našu djecu učimo da je svaka religija poziv na mir i ljubav, toleranciju i poštivanje. Ne bi li bilo ljepše da sjede zajedno u klupama i grade zajedničku budućnost, a vikendima u svojim vjerskim hramovima ističu svoju pripadnost i ljubav svojoj religiji.
Bilo bi, ali ipak neće, jer u početku su vjerske zajednice bile odgovorne za angažiranje učitelja/učiteljica vjeronauka i njihovo finansiranje, ali kasnije je odgovornost plaćanja vjeroučitelja/vjeroučiteljica prenesena na škole.
Ako ukinemo vjeronauk, gdje će onda svi ti vjeroučitelji/vjeroučiteljice?
P.S. je li vjeronauku mjesto u školama? Nijedna Vlada dosada nije imala hrabrosti to pitanje otvoriti. Boje li se Boga ili gubitka svojih glasača? Vjerojatno više glasača.*
(*preuzeto sa hrvatske televizije, iz priče o vjeronauku u školama u Hrvatskoj)
*za konkurs