Već duže vremena izbjegavam komentarisati dešavanja u SDP-u, ne zbog toga što nemam šta reći, već zbog toga što su protekli izbori za predsjednika SDP BiH i rezultati Kongresa jasno rekli šta većina članstva ima za reći. Nakon pobjede tog čovjeka, za kojeg sam uvjeren da će svojim načinom vođenja partije uništiti SDP, postupio sam u skladu sa savješću i zdravom logikom – Uzeo sam odmor od Partije na neodređeno vrijeme. Danas mi ta ista savjest i logika kažu da moram reagovati jer…
Juče su članovi Glavnog odbora ogromnom većinom podržali početak rasprodaje partijske imovine koju su godinama svojim samodoprinosima, članarinama i donacijama gradili članovi partije.
Siguran sam da je juče veliki broj članova GO opravdao očekivanja svojih mentora. Zbog čega bi oni postavili pitanje odgovornosti tadašnjeg generalnog sekretara, a današnjeg predsjednika za finansijsku dubiozu u kojoj se našao SDP? Zbog čega bi ga podsjetili na njegove izjave od prije par mjeseci kada je na TV debati tvrdio da je finansijska kriza najnormalnija pojava između dva izborna ciklusa? Zbog čega bi doveli u pitanje posljednji finansijski izvještaj u kojem je dug skoro 4 puta manji od onog koji je danas prezentovan na Glavnom odboru? Zbog čega bi tražili listu svih isplata od 2010. godine sa imenima onih koji su potpisivali i primali iste? Zbog čega bi tražili odgovornost za one koji su pojedinim ministrima, nakon februarskih protesta, omogućili partijski ‘bijeli hljeb’? Sigurno je lakše postaviti sliku sa sjednice Glavnog odbora na FB i podići ruku za prodaju, nego dovesti u pitanje odluke partijskih autoriteta, ma koliko suludi bili.
Što bi rekao moj prijatelj, drug, SDP-ovac iz Zenice: “Kada prodaš ideju i ljude, jedino što ti još ostane je prodati i imovinu.” Očito toga niste svjesni. Svojom politikom ‘veži konja gdje ti aga kaže’ sahranjujete SDP ‘drugarice i drugovi’ i ozbiljno štetite socijaldemokratskoj ideji. Nemate pravo na to!