U Bošnjakistanu svaka kafana sliči jedna drugoj. Inventar je najčešće jedan iznajmljeni reklamni frižider i gomila okrnjenih pepeljara punih popušenih priča. Konobari su isto dio inventara, obzirom da ne rade za plaću, nego za bureke. Slobodne dane ne žele da koriste, jer mušterije iza šanka uvijek hoće da vide poznato lice i sise, a i ko bi ostavio sav taj silni bakšiš drugim paćenicima. Gazde zarad mira u kući, više vremena provode u svom ugostiteljskom objektu, nego u vlastitoj kući. A i misao da ih konobari potkradaju, ništa više ne doprinosi. Tako već u drugoj godini privatluka, postaju notorni alkoholičari koji prije ili kasnije kafanu prokockaju. Ženu i djecu izgube u brakorazvodnoj parnici za koju su advokatu, koji inače izlazi u njihovu kafanu, platitili 19 prosječnih sarajevskih plaća.
Najveće inovacije na koje su bošnjakistanske kafane spremne, ne sežu dalje od jeftinih kič pejzaža po zidovima. Pivo se najviše prodaje i možete često da birate između goreg i najgoreg. Ako zatražite bolje pivo, najbolje što vam mogu ponuditi je Karlovačko. Jer njima je pogled na šahovnicu, znak kvaliteta. Razumljivo. I ja sav zadrhtim kada vidim ta kockasta polja i sjetim se snage Hrvatske države, posljednjeg bastiona tradicionalnih vrijednosti na Balkanu.
Ipak, sve kafane su kafanice, a samo su craft kafane prave kafančure. Iako ih se može nabrojati na prste jedne ruke, trebaju ostati zabilježene u Bošnjačkoj historiji kao prve koje su konobarima dale plate na vrijeme, te počeli prodavati craft pivo. Čak su zarad unošenja kvalitetnog piva u inventar, seksizam sveli na najmanji mogući nivo, pa umjesto konobaričine sise, počeli da reklamiraju piva od pet maraka i kusur. Hrabro i vrijedno svakog poštovanja.
Kako ne znam da li bih krenuo od blentavijeg ili glupljeg bh. entiteta, možda je najbolje da krenem od Republike Zenica. Ima u Zenici vjerovali ili ne, čak i irskih pubova u kojima nema irskog piva. Mislim, ima i Bingo trgovački lanac, pa u njemu nema Bingo listića. Jasno, u Bošnjakistanu se treba paziti raznoraznih imena, ma šta da vam poručuju i obećavaju. Jer sasvim izvjesno, ono za šta se predstavljaju, daleko je od istine. Ipak, u Zenici jedna kafana nema riječ craft u svom imenu, niti opisu, ali prodaje craft, kako svoj vlastiti, tako i tuđi. Riječ je o Rock Zenica, nekadašnjem zeničkom Hard Rock Caffeu. Prodaju svoje pivo koje za njih pravi mostarski Oldbridž. Tu i tamo im zaluta i koje njemačko prosječno pivo, a nađe se nekada i belgijski Leffe. Cijene su zeničke, od 4 do 6 maraka. I jedina zamjerka bi bila prehladno pivo koje serviraju. Ali, ne budimo sitničavi, jer to je jedina kafana u Zenici koje servira craft pivo.
Sarajlijice, kao država u državi, i pored svih novčanica koje imaju, poštene kafane nemaju. Nisu ih uostalom ni otvarali da bi se pio craft u njima, nego da bi izašli na Klixu u rubrici noćni život, sve sa gostima koji strpavaju košulje u farmerke i gošćama koje sjenila koriste i po čelu. Zato se stidljivo prije godinu dana na Ilidži pojavio British Pub. E sad, nije baš da znam vlasničku strukturu u pomenutom ugostiteljskom objektu, ali neki pametni ljudi moraju biti. Već od prvog dana su krenuli sa craftom. Kako domaćim, tako i stranim. Svake sedmice u ponudi imaju nešto novo, i najbolje da ih pratite na fejsu, pa čim vidite da je došao neki američki ale, trčite dok nije nestalo. Cijene zapravo i nisu sarajevske, pa ne očekujte da ćete pivo platiti 10 maraka u skladu sa sarajevskim standardom, nego prosječnih 5 federalnih maraka. Preporučujem od srca i pameti Brkino pivo, inače, lokalni sarajevski craft.
Ako se sjećate Ante iz Zapadnog Mostara koji nikada nije išao na Stari Most, onda vam mogu reći da ni vi ustvari ne bi trebali. Svakako ćete se gužvati sa japancima i kojekakvim kozojebima, a crafta u Mostaru na svakom koraku. Pa između guranja sa dijasporom i japancima po Mostu, bolje da sjednete u Beertiju ili Shankly's Pub. Beertija svake sedmice ima novitete, ali se najviše baziraju na Njemačkoj. Shankly's s druge strane može komotno da ponese titulu najbolje kafane u Bošnjakistanu. Oni bi postidjeli i prosječne kafane u Malmeu. Ponudu stalno mijenjaju i uvijek možete odabrati makar 10 craftova koje nude. Od lokalaca, preporučio bih Atilla Artizan Brewery. Tu je i Oldbridž, tako da u Mostaru, kada je u pitanju Bošnjakistan, stvarno imate šta da proberete u kafanskoj ponudi.
Kad se već u tim krajevima nađete i možda vam padne na um da odete na Taru, ili ste na putu prema Crnoj Gori, Brod na Drini kod Foče u Restoranu Antik u ponudi ima domaće craft pivo. Tačnije, prvo fočansko pivo uopšte. Kako nema stalne ponude, jer lokalac je u zamahu tek, nikada zapravo nećete znati šta ćete zateći. Od portera do pale ale-ova, sigurno će se nešto naći. A porter piti na obali Drine je čista pornografija. Cijene su republičkosrpske, to jeste na ćirilici, i tako prihvatljive za svačiji džep.
U Banjaluci čovjek može naći samo birtije. Pink Zvijezde i ostali Grand hitovi su ostavili i ostavljaju znatan utjecaj na ugostiteljsku ponudu Banjaluke. Jelenko se prodaje na svakom koraku, a ove progresivnije srbende, prodaju i lokalni Nektar. Craft ih nešto posebno i ne zanima, ali u Caffe Pause možete ako ništa, ono naći srpski craft, tačnije blagodeti iz srbijanskog Kabineta. To apsolutno ne smijete propustiti, a i niste valjda toliki mentoli da idete slušati cajke po kojekakvim kafanama pored kafane u kojoj se piji čuda iz Kabineta. Šta košta da košta. Vrijedi.
Listu ću naravno da proširujem vremenom, jer sasvim izvjesno da će gazde kafana u godinama koje dolaze, stisnuti muda i uložiti koju kintu u ponudu svog ugostiteljskog objekta. Vrijeme kada se u kafanu išlo zbog konobaričinih sisa je prošlo. Sada se ide zbog kvalitetnog piva, pa je svejedno ko radi u šanku, Tera Patrick ili Dušanka Majkić.
http://rodneyctrotter.blogspot.se/