Napušteni brod
Umoran od moje tihe filozofije
i promišljanja o životu i smislu,
napustit ćeš naš napušteni brod.
Iza nas ne ostaju ni mjesta ni puti.
Iza nas ne ostaju ni razgovori ludi,
jer je svako u svojoj ćutnji gradio
svijet, zidove i snove individalce.
U propuštenom vremenu i izlivenoj
boji života ostaje samo ono čega nema.
Sve što smo imali napustili smo,
a nismo ostavili ni na brodu.
Sve što smo imali ostavili smo
na neznanim mjestima.
Odlazeći, žalit ćemo za
vremenom, danima i satima.
Žalit ćemo samo za sobom,
za onim što smo nekad bili,
za neizboranim licima
i za nedosanjanim snovima.
Neću žaliti za tobom,
nećeš žaliti za mnom.
Nikada nismo pripadali
nikome, pa ni sebi.
Merima Handanović