Mogli bi se upitati: Kakve veze imam ja sa terorizmom?
Vecina bi nas povrsno gledano mogla odgovoriti da smo potencijalne zrtve. Terorizam se desava, ima zrtava, i sto je najgore, ne znase ko je slijedeci. Strah da sutra ja ili neko moj bude zrtva je veoma rasprostranjen, i svakim danom se putem medija i nakon raznih operacija, vanrednih stanja, dojava o bombama, prizemljivanju aviona itd., sve vise i vise siri. To je to sto vidimo, ili bolje receno sto slusamo i sto nam predlazu da vidimo. „Stvarnost“ i svjetonazor predstavljen u medijima i kroz rekla-kazala kanale je stvarnost vecine ljudi.
Nazalost, malo je onih, koji su voljni i sposobni da pogledaju dublje od povrsnog i objektivnije od objektnivnog. Malo ljudi trazi super-objektivni pristup i dublji uvid u stvarnost. Naivnima medju „alternativcima“ posebno privlacno se cine teoreije zavjere, price o tajnim sluzbama, otkrica o islamskom fundamentalizmu itd., ali sve to jos uvijek spada u povrsni pristup i lazne alternative.
Tu terorizam ostaje zlo, a ja nevina, potencijalna i pasivna zrtva.
Stvari tek postaju drugacije i mnogo interesantnije, kada ja postanem svijestan moje aktivne uloge
u vezi sa terorizmom. Ja sam u isto vrijeme uzrok i zrtva terorizma vec sada, prije nego sto pukne bomba u mojoj blizini ili neko opali metak u mene. Ja vec imam veoma blizak odnos sa terorizmom. On je vec tu, u mojoj glavi i u mojim navikama.
Bomba i metak mogu ugroziti i ubiti jedan odredjen broj ljudi, ali prica o terorizmu ugrozava cijeli svijet i svijetski poredak.
Govoreci o terorizmu, postoji jedna fizicka (vojna) i jeda metafizicka (psihicka) komponenta.
Vojna komponenta je veoma zanemariva. Ona bi se mogla razrijesiti za mjesec dana, ako bi se zatvorio priliv novca teroristickim grupama. Sa time bi nestao i terorizam na metafizickom planu.
Znaci, dok god postoji ta vojna, agresivna, krvolocna, zastrasujuca, vrlo dobro dokumentovana i u jedan kompletan PR-produkt zapakovana komponenta terorizma, sve do tada ce se desavati nesto i na drugom planu.
Ali, pogledamo li malo tacnije u pozadinu stvari, vidjecemo, matematicki (hladnokrvno) gledano, da je mogucnost da poginemo u teroristickom napadu veoma niska. Kada bi se svaki drugi dan desio teroristicki napad kao ovaj u Parizu, broj zrtvi bi bio nesto malo manji od broja mrtvih u saobracajnim nesrecama u Evropi. Saobracajne nesrece su u ukupnom poretku 9. uzrok prerane smrti. Na 8. mjestu se nalazi dijabetes ili secerna bolest. (Paznja: Supermarketi su preplavnjeni teroristickim tempiranim bombama zvanim „secer“, koje su glavni uzrok za dijabetes i smrti kroz dijabetes). Dalje, na 7. mjestu uzroka smrti se nalazi rak pluca, po WHO-u u 90% prouzrokovan konzumom duvana. (Paznja: Srbija, Bugarska i BiH su najugrozenije od ove vrste terora, a, medju uz to treba znati, da u ul. Kralja Petra I Karadjordjevica 82, pored gradskog stadiona u Banja Luci, se nazli jedan teroristicki kamp, nesto malo manji od povrsine sela Maoce, gdje se proizvode cigare, udarno oruzje, raspodjeljeno po svim supermarketima i kioscima, koje je uzrok smrti mnogih neduznih ljudi)(dodatak: Na 4. mjestu je pusacka bolest, koja je isto prozurokovana teroristickim cigarama. Ona dovodi do obstrukcije funkcije pluca i tako do smrti 2 miliona godisnje u svijetu). Na 1. i 2. mjestu se nalaze infarkt i mozdani udar, uzroci smrti za koji WHO tvrdi da su posljedica losih navika i nezdrave ishrane.
Militantni teror je znaci jos mnogo daleko od ovih prvih deset uzroka smrti. Marlboro, Lucky Strike itd. su mnogo smrtonosniji, isto tako i Caca-cola, nepotrebna i neprimjerna potrosnja farmaceutskih proizvoda, alkohola, neispravna ishrana (por WHO-u prije svega mesa), zurba u zivotu itd. itd.
Kao sto vidimo, terorizam je svugdje oko nas i u nama. Tu je vec mnogo godina, samo sto mijenja svoj oblik, od nacionalno-fasistickog, preko ideolosko-fasistickog do klero-fasistickog, dok u pozadini onaj kapitalisticko-fasisticki vuce sve konce i nalaze ove druge da skacu po njegovoj volji.
To je sve moguce dok smo zadojeni neznanjem i odaljeni od duhovnog (metafizickog) znanja o uzrocima i posljedicama. Ko razumije posljedice akcije i reakcije, navika sa ishodima i kvalitetom zivota, provakaciju sa rezultatima itd., taj vidi cijeli svijet drugim ocima, a sebe u situaciji, kako treba da da dobar primjer drugima, iako jedan primjer i jedan napor naizlged ne mogu promjeniti svijet.