Pustom ulicom vetar se nestasno igrao, pokusavajuci poput vestog madjionicara da sneznim plastom pokrije i onaj mali komad smrznute zemlje koji se dotada uspesno izmicao. Noc je vec uveliko spustila svoju debelu tamnu zavesu na usnulo naselje i jos samo na ponekom prozoru se nazirala zmirkava svetlost vec skoro dogorele petrolejke. I dok su krovovi kuca mucno stenjali pod debelim slojevima snega koji je udobno leskario ne mareci za njihovu muku,visoki dimnjaci su veselo otpuhivali oblacice dima koji su zurno bezali sa vrelih ognjista. Iza velikih zakljucanih kapija,koje su verno cuvale usnule domacine, sakrivala su se dugacka dvorista prepuna kojecega sto bi samo vredni seljaci znali cemu sluzi.
Dugacki tremovi su se odupirali navalama neumornih pahuljica koje su tu i tamo uspele prodreti u ta delimicno sakrivena predvorja tipicnih seoskih kuca,a duz puta golema stabla su dostojanstveno trpila zimsku golgotu nadajuci se ranom proljecu koje ce iznova okititi njihove ,sad tuzno ogolele grane, zelenim listovima i veselim pupoljcima. Duboku tisinu je povremeno presecao lavez pasa lutalica dok su nervozno trckarali uokolo u potrazi za nekim mirnim kutkom koji bi ih sakrio od nemilosrdno hladnog vetra.
Naselje se pruzalo duz starog kolskog puta koji je tamo negde kod poslednjih kuca zavijao lagano udesno gubeci se postepeno u gustoj tami noci. Na samom kraju puta nalazila se omanja kuca zavijena u ledenu tamu januarske noci.
E, tu, u malenom sobicku, ispod debelog pokrivaca nazirao se samo nosic jednog uspavanog decaka. Mali kapci bi samo ponekad nemirno zaigrali kao da se u snu odigrava velika I vazna bitka u kojoj je on glavni junak.
Duboku tisinu uspavanog doma presekla je skripa ostarelog drvenog poda koji se sa mukom savijao pod teskim koracima. Polako, probudjena svetlost iz tek upaljene petrolejske lampe se lagano prosula po prostoriji. Zacuo se tihi zamor, tihi razgovor izmedju muskarca I zene koji nije dugo potrajao, nakon cega se otvorise vrata malenog sobicka I muskarac na vrhovima prstiju tiho pridje usnulom decaku. Pogladio je malenu glavu, spustio poljubac na obraz pazeci da ne omete tu veliku bitku koju decak vodi u snu, lagano se okrenuo se I isto tako necujno izasao. Potom, otvorise se ulazna vrata I ispracen pogledom zene, on je zagazio u mrak polako se gubeci u tamnoj noci. Treptavo oko se borilo da zadrzi upornu suzu dok je u misli pokusavao da utisne sliku uspavanog sina od koga se oprasta po ko zna koji put odlazeci u daleki svet.
Tajinom Hulku