Postao je preuočljiv broj novootvorenih kafana, pubova, pa čak i tzv. alternativnih mjesta po gradu. Svi su se raštrkali, formirale su se grupacije sa dobro poznatom politikom „mi i Oni“, i to ne na produktivan način. Političari između sebe, NVO sektor između sebe, intelektualna „elita“ protiv „radničke“, ljevičari protiv desničara, narodnjaci protiv alternativaca, i- kao šlag na tortu: „istinski“ vjernici protiv „lažnih“, i svi oni protiv „nevjernika“. Stavljam pod navodnike jer Banja Luka nema istinsku elitu, jednako kao što nema ni radničke klase. Postoji gomila neradnika, i robova. Za vjernike, i razgraničenje o tome ko je pravi a ko krivi- ne vrijedi ni trošiti riječi.
Dakle, sem bujice mjesta na kojima se mogu konzumirati alkohol i cigarete do iznemoglosti: u Banja Luci možete i da uživate u božijim kućama na svakom ćošku, jer je crkveni, pored duvansko-alkoholnog, najunosniji biznis narodu koji želi da hoda obmanutog uma, daleko izvan realnog.
Banja Luka će biti bogatija za još jednu crkvu na potezu OŠ Branko Ćopić- zgrada „Titanik“, iako je gužva za mjesto u vrtićima ogromna, iako je tu igralište za djecu… Valjda jedno radničko naselje kakvo je bilo Borik, zaslužuje da skine sa sebe ljagu sivih solitera i socijalizma i konačno bude dostojna članica Banja Luke- glavnog grada Republike koja se nalazi u privatnom vlasništu predsjednika Milorada Dodika. Jer, svako ko izađe na ulicu i javno (po)kaže šta misli, biće tretiran kao da je upao na privatni posjed i u skladu sa tim i kažnjen. Ovaj grad odavno nije naš. I od nas, koji smo mislili da makar park jeste: pitam se koliko je onih među nama koji bi izašli da protestuju protiv Dodikovsko-SPCovskog biznisa, bez bojazni da zbog toga neće u očima drugih izgledati manje (republičko)srpski.
U 21. vijeku, Banja Luka otvara crkve svejedno kao da je srednji. Valjda želi duhovno da procvjeta dok pri tom uvozi informatičke eksperte iz Sarajeva. Samo me interesuje, do kad masa planira da se hrani komadićima prosfore i pije Isusovu krv, pri tom gledajući kako oni koji im je (pro)daju istovremeno bezbože gdje stignu? Smiješne su rasprave sa vjernicima. Kad im se iznesu argumenti, obično sve završi rečenicom :” Ali ja znam onoga, on je “pravi” sveštenik- vjeruje u to i živi to!”. Svejedno kao kad bi bilo normalno da veliki dio na primjer biologa uopšte ne radi svoj posao, ali se ponegdje nađe kakav istinski biolog pa zahvaljujući njemu svi ostali imaju opravdanje. E svašta!
Ma kako mi kapitalizam bio mrzak, mnogo bi mi draže bilo da se ovakvom brzinom otvaraju kakve robne kuće koje će se takmičiti koja će imati niže cijene, kad je već jasno da fabrike u skorije vrijeme neće; jer nas je neko očigledno predodredio da budemo rabovi: pored političkih, kad već ne tržišni onda barem božiji. Prodali smo sve što nam je iole moglo donijeti ikakav profit, sad prodajemo zemlju crkvi. Dižemo kredit za zagrobni život.
A u međuvremenu ćemo zasjesti u kakav pub, da pijani dočekamo Smrt.