Ovih dana Facebook mi je prepljavljen plaćenim oglasima o ljetovanju u Hrvatskoj – “Doživite nezaboravno ljeto na Korčuli!“, „Provedite savršen vikend u Tučepima!“, „Uživajte u dašku hedonizma u Opatiji!“, „Provedite nezaboravne trenutke na Makarskoj Rivijeri!“
Aščare se svim silama trude da nas namame tamo. A što li to radite, mili susjedi?! Uželjeli ste se našeg bureka, paradajza i pišanja u vašem moru? Ma, nema potrebe da se trudite zaista! Pa ja sam već provela nezaboravne trenutke na ljetovanju u toj Lijepoj Vašoj.
Još uvijek se sjećam babe koju sam pitala za slobodan apartman, nakon tri debela sata hodanja po suncu u potrazi za istim, jer me baba Mare izradila za rezervaciju. Dotična baba me prezrivo pogledala i otjerala uz obrazloženje da je problem u tome što me zapazila kako tražim smještaj u prvom redu uz plažu „pa sam tek sad njoj došla“ (?!). I umjesto da joj odbrusim sa „Baba, nisam ti ja kriva što u miraz nisi dobila kuću uz plažu ili se bar udala za nekog Antu iz prvog reda.“, ljubazno se zahvalim na njen bezobrazluk i odem, zarekavši se da je to zadnji put da sam ljetovala u Hrvatskoj. Međutim, pogazim tu zakletvu već iduće godine s mišlju „jedna baba ne čini Jadran“ i opet odem. Jebem ti budalu!
Ovaj put krenemo s našim roditeljima, koji su dugogodišnji kućni prijatelji. Za razliku od njih, nismo rezervisale smještaj, izrevoltirane prethodnim iskustvom. Kad smo stigli, domaćini su našima priredili iznenađenje. Umjesto apartmana u kojem su odsjeli prethodnu godinu (2 spavaće sobe sa zasebnim kupatilima, dnevna, kuhinja sa trpezarijom i terasa) i koji je bio predmet dogovora, po istoj cijeni ostavili su im sasvim drugi apartman koji se sastojao od jedne spavaće sobe, sobe sa dva pomoćna ležaja, zajedničkog kupatila, kuhinje i terase. U apartmanu kojeg su rezervisali odsjeli su Česi koji su stigli 2 sata prije nas. (?!) Česi valjda za iste pare zaslužuju više od nas Bosanaca. Možda pišaju manje u to hrvatsko more, otkud znam. Iako vidno razočarani i iznervirani zbog njihovog bezobrazluka, prihvate naši i to, kako se ne bi dodatno stresirali tražeći umorni novi smještaj. „Aj bar su dobili veću terasu od prethodne“, nastojasmo zadržati odlično raspoloženje, koje smo skupa s burekom i paradajzom ponijeli od kuće. Ali džaba terasa kad je ne daju koristiti! Već drugi dan smo dobili prigovor od gazde Mirka zbog toga što, pazi sad ovo, molim te, mi, njihova djeca, navratimo ujutro i popijemo kafu na toj terasi, čekajući da se spreme kako bismo zajedno krenuli na plažu. (?!!!) Pa, čovječe, je li u toku snimanje nove hrvatske humoristične serije „Naše malo ljetovanje“ i hoće li Šemsudin (Šemso) Dino Poplava konačno iskočiti u mornarskom odijelu i poput Ashtona Kutchera uzviknuti „You`ve just been punk`d!“?!!! Hoćete li u okviru „kućnog reda“ određivati i na koju stranu pomoćnog ležaja, kojeg nudite za debele pare, da se okrenu, koliko kafe ujutro i bez našeg prisustva da popiju, šta da jedu, koliko puta i kakvu nuždu da vrše?! Nakon žučne rasprave i uz prijetnju naših odlaskom, „gostoljubivi“ gazda Mirko se konačno udaljio sa sporne terase uz jedva izrečeno obećanje da više neće praviti problem zbog našeg dolaska na jutarnju kafu. U poređenju s Mirkom, za našeg gazdu Antu bi se moglo reći i da je bio srdačan – u početku nam je pravio problem zbog toga što je moja prijateljica pušila cigarete u apartmanu, što ostavimo prozor otvoren tokom noći, što palimo klimu na +32 tokom dana. Kad smo pitale zašto nije odmah naglasio da je zabranjeno pušenje, rekao je da se se prosto podrazumijeva da se u spavaćoj sobi ne puše cigarete. (?!) Nakon što smo mu objasnile da mi nismo tražile spavaću, već apartman i da ona zapali i u svojoj spavaćoj, te da ćemo napustiti smještaj ako je to sporno i ako nastavi ulaziti u apartman kad smo odsutne, smirio se i rekao da će nam „progledati kroz prste“ ovaj put, ali da ćemo naredne godine morati poštovati ta pravila. Prihvatile smo to s mišlju da nas, dragi Ante, nećeš vidjeti ni naredne, niti bilo koje druge godine. I ne samo ti, nego i Mirko, i Mare, i sve te bezrazložno arogantne gazde i namćoraste babe koje bi bile zadovoljne isključivo da im unaprijed platimo ljetovanje, a da se ne pojavimo.
Ali uprkos prethodnim nezaboravnim iskustvima u Lijepoj Vašoj, ponovo pogazim zakletvu da više neću provoditi jedva dočekan godišnji odmor u fascinantno neljubaznom okruženju. Pogazim je zbog svog Josipa u Zagrebu, svoje Jadranke u Rijeci i Lane iz Metkovića koje volim k`o da mi ih je majka rodila. I opet odem euforična s mišlju o „trećoj sreći“ i o tome kako sam prosto bila peh. Jebemliga! I opet isto natezanje s nadrndanim domaćinima, željnim naših para, ali ne i našeg prisustva. I vjerovatno ne bih pamtila to ljetovanje, jer mi se nakon prethodnih iskustava njihova neljubaznost prosto podrazumijevala, da nam se, plesajući navečer uz Iglesiasa u prepunoj bašti, nije pripišalo (iole pametnom čitaocu je jasno da nam je more bilo daleko, tako da smo bile primorane koristiti toalet kao i sav kulturan hrvatski narod). I, tako, silom prilika uđemo u lokal u čijoj smo bašti provele dobar dio noći. Uslijedilo je iznenađenje – unutra se čula sasvim druga muzika, a lokalci za šankom sa zidarskim pivama okrenuli su se u našem pravcu k`o po naređenju. Odjednom se začuo kreštavi glas iz zvučnika. Jebote, pa to Thompson pjeva! I dok smo u potpunom šoku gledale čas jedna drugu, čas ove lokalce koji su na Thompsonove riječi uveliko počeli dizati pive u zrak, dajući si valjda oduška nakon što su cijeli dan proveli na plaži derući se „krafneee, kukuruuuz“, pored nas, koje smo stajale u redu pred tolaetom, prođe omanja plavuša i stade tik uz vrata. Ne sjećam se ko se od nas uspio pribrati i reći joj da svi čekamo. Prezrivo nas je pogledala i odbrusila kako ona „ima prednost jer je mještanka, dok mi, Bosanke, treba da čekamo jer smo niko i ništa“. (?!!!) E, tad mi se stvarno smračilo! Doslovno je izgurah odatle nimalo damski, pominjući joj i oca i majku što uzgojiše takvu stoku. Time je završila i ta noć i naše ljetovanje. Već sutradan smo se vratile kući istraumirane, iako smo trebale ostati još 5 dana.
I na koncu svega, kući nas dočeka članak nekakvog Ćurkovića iz Makarske o tome kako smo nepoželjni gosti jer sa sobom nosimo burek, paradajz, pišamo u to hrvatsko more i ne trošimo ništa. (?!!!) E, ćurko jedna, budi bez brige – što smo pišali, pišali smo.
Popišamo ti se i na gostoprimstvo.