„Glasnije vičite, jer je on bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!“(1 Kr 18, 27) – rugao se Ilija prorocima Baalovim nakon što ni nakon najjačih vapaja njihovih ne uspije Baal zapaliti oganj na njihovom žrtveniku.
„A oni okrenu vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.“ (1 Kr 18, 28-29)
Prorok Ilija štuje se u Talmudu, Bibliji i Kuranu. Smatra se da je Sveta Stolica odobrila proroka Iliju 26.8.1752. kao zaštitnika Bosne i Hercegovine iz razloga što ga štuju i katolici, i pravoslavci i muslimani, a katolici diljem BIH posvećuju mu današnji dan 20.7.
Prorok Ilija se po nalozima Božjim povlačio u samoću i u najtežim vremenima kad su se ljudi pod utjecajem zloglasnog vladajućeg para Ahaba i Izabele okretali idolima, a njega (heb. Eliyahu znači „Moj Bog je Jahve“) smatrali čudakom, skupljao snagu u potoku Kerit da bi čudesnim životom kasnije svjedočio izvanrednu, grmovitu i drsku vjeru u jednog Boga.
Da je bio samo čovjek koji je jednako kao i svatko od nas prolazio kroz svoje strahove , svjedoči i njegov vapaj Bogu kad je Izabela (žena koja pored muža kralja uzima stvar u svoje prljave ruke) dala da se pronađe i ubije: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moja, jer nisam bolji od otaca svojih.“(1 Kr 19, 4) No Ilija je znao od koga dolazi milost i spasenje, te se spremno odazvao na Božje „Ustani“ koje je uslijedilo nakon ovakvog njegovog pada.
Sveti Ilija borio se protiv svakog oblika sinkretizma. Ovaj pojam prvi put upotrebljava grčki povjesničar Plutarh za vrijeme Rimske Grčke za koaliciju Krećana koji su ostavili po strani međusobne različitosti radi opasnosti izvana, odnosno protiv zajedničkog neprijatelja.
Kako bi prorok Ilija komentirao današnju Bosnu i Hercegovinu? Bi li prorok Ilija u BIH uopće sebe mogao politički svrstati desno ili lijevo? Bi li smatrao da i idola i sinkretizma ima i u današnjoj zemlji čiji je zaštitnik?
Budući da se borio protiv sinkretizma sigurno ne bi podržavao neke ljevičarske strukture koje se odriču i sablažnjavaju nad različitostima iz opreza od diskriminacije, tenzija, mogućih sukoba ili ne-daj-Bože budućih ratova.
Ilija se ne bi mogao prikloniti ni današnjem desnom, jer desno danas ode toliko daleko da čini Boga od nacije, Boga od religije, Boga od države, Boga od djedovine, Boga o čovjeka.
Baš kao što se narugao Baalovim prorocima Ilija bi se narugao i desničarima i ljevičarima u njihovom slijepom štovanju i vapaju nepoznatom Bogu. Ilija je jednostavan, a budući da je prema svetim knjigama slikovito, bez smrti, vinut na nebo, moguće je da je i osobno zagovarao da bude zaštitnik Bosne i Hercegovine. Jer može. I ne boji se. Bosna i Hercegovina je Iliji izazov. Neka kazivanja stanovnika o štovanju sv. Ilije iz Buškoga Blata u okolici Tomislavgrada kažu da se svakom svecu posti zbog pobožnosti, a Iliji zbog straha.
Ilija se ne boji mogućih tenzija i budućih ratova, koliko god krvavi prošli bili. Ilija gleda naprijed i vidi moguću Bosnu i Hercegovinu, a trenutno sjedi u potoku Keritu i skuplja snage. Pa se onda skoro i usudi narugati kroz nekog bogobojaznog čovjeka gromovitim riječima upućenim onima koji bi Bosnu i Hercegovinu dijelili, uništili, naivno utopili u svoje uskogrudne političke ideje i bogove koji samo njima odgovaraju:
„Glasnije vičite, jer je on bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!“