Svi koji pratimo BH politiku često smo na rubu suicida zbog promiskuitetno-sado-mazohističkih političkih relacija i interkorsa koje razum želi odbaciti kao realne. Ne treba puno klikera u glavi da se shvati politička predstava koja se desila u Potočarima ali treba nemati oraha u džepovima pa istu priznati i iznijeti. Poligon za političke igrarije s vremenom evoluira, te iz sjajnih kancelarija otmjenih zgrada sele se na mezarja. Vjerovatno zato što je igra nad živima isuviše isfurana i dosadna a igra s mrtvima novi hit.
Primjera radi, nedavno je Vučić pri svojoj diplomatskoj posjeti Sarajevu / BiH bio dočekan sa najvišim stepenom poštovanja tolikim da je od strane tadašnjeg člana Predsjedništva uveden u Begovu džamiju u cipelama. Tada je naš vrli predstavnik pao na sedždu jednom diplomati a ne Bogu kojim tako često ispire usta i uvrijedio najviši stepen svoje vjere. Zatim je isti Vučić od strane istog člana Predsjedništva na zadnjem kongresu stranke koju predstavlja opisan hvalospjevom prijateljstva. Zatim je isti Vučić malo potom nakon hapšenja Orića u još jednoj od tragičnih političkih predstava, verbalno danima općio sa našim predstavnikom te su zajedno na slamčicu ispijali mozak i krv svima nama. Zatim je nakon puštanja Orića, naš predstavnik polemisao i opet verbalno općio sa Vučićem o dopuštanju njegovog dolaska u Potočare. Zatim je nakon dana lupanja po mozgu odlučeno ipak da dolazi. Zatim je isti Vučić u Potočarima dočekan kao i ostali visoki predstavnici, sa osmijesima organizacionog odbora i našeg predstavnika a na kraju, upriličena je još jedna predstava kao plod tog dvojca i njihove političke ljubavi koja je završila kamenim poljupcem u usta. Znam, tragikomično je i udara po razumu ali bilo bi samo smiješno do prekjučerašnje scene.
Nemam ništa protiv političkog promiskuiteta jer je on defaultna devijacija, osim ako se ne dešava na mezarju i osim ako ne uključuje ponižavanje mrtvih i osim ako ne dobijem kamen u čelo samo zato što sam željela odati poštovanje žrtvama. Vrijeme je da jedan od ljubavnika ove tragične ljubavi shvati da se ne treba igrati igrice sa onim koji je izmislio igru i biti uvjerenja da može pobijediti autora igre. Svjesna sam da se u politici ne poznaju mater, otac, brat i sestra te da se ne preza ni od čega i gazi preko mrtvih zarad siće i stolice, ali, mora se negdje staviti granica. Odavno smo kadri praviti političke skupove na šehidskom mezarju Kovači uz muziku i balone pa šta je organizovati i malo divljanja u Potočarima.
Tek kad se zadesiš i svjedočiš nešto, shvatiš kakav je nivo izvještavanja medija u BiH. Tek kad nešto svjedočiš shvatiš kako istu stvar ljudi na istom mjestu mogu tumačiti i shvatiti drugačije. Samo shvatanje zavisi od mnogo toga, ali najviše od stepena razuma. Tek tada vidiš kako se manipulira javnim mjenjem i ko su oni koji misle onako kako im se kaže da misle. Ono što se desilo je krajnje neprimjeren čin za mjesto i vrijeme dešavanja i ne postoji apsolutno nijedan argument koji to može osporiti. Osuđivanje napada na Vučića nije podanički čin isto kao što podržavanje nije čin razuma.
Razum kaže da je svjedočio isceniranom, planiranom,i odobrenom činu od strane najviših političkih predstavnika u svrhu još jedne igrice. Pljunuli smo na svoje mrtve i to je jedina istina.
Slika koju smo poslali u svijet govori o nomadima, bezumnicima, anarhistima i bezbožnicima jedne male zemlje u kojoj žive divljaci koji ne poštuju ništa, ni vrijeme, ni mjesto ni čin. Učinili smo bitnim nebitnog čovjeka i dozvolili mu da na mjestu zločina on ispadne žrtva i bude bitniji od žrtava koje su taj dan išle na vječni počinak. Kojem plitkom mozgu je bitan Vučić, njegov dolazak, odlazak ili bilo šta. Dali smo mu materijal za press govor kojim nas je sve uvrijedio politički, ljudski, etički, retorički. Koga briga da li neko prihvata genocid koji se desio ako mi sami ne pokazujemo da ga prihvatamo i poštujemo kao takav.
Najmanje je bitno koliko je bilo koji političar, pa i Vučić iskren u onome što govori jer politika je samo igra a on je odigrao maestralno a mi, zahvaljujući svojim lošim igračima opet nadigrani.
Bilo je i onih koji su ovaj čin opravdali političkim izjavama Vučića koji je sam kriv za ono što se desilo. To već svrstavam u ozbiljnu poltronsku patologiju. Mahom su to političari i ostali koji su ono baš obezbijedili najbolji životni standard za majke Srebrenice kojima i nakon 20 godina od zločina treba organizirati humanitarnu pomoć. Ako bih političke izjave uzimala kao opravdanje da fizički nasrćem na političare, ruke bi mi bile zauzete po vas cijeli dan i ne bih izlazila iz najviših institucija BH politike napadajući sve redom. Ali, ne. Veća sam od tih izjava i superiornija od svih njih redom. Takvi su i stvarni oštećeni u Potočarima. Veći od Vučićevih izjava, superiorniji od svih političara i dostojanstveni u svom bolu. Nikada ne bi bili na nivou divjaka koji skrnave mjesto gdje im članovi porodica vječno počivaju. Ali, šta političar zna o dostojanstvu.
U igri Političkog mrtvaca alias B. Izetbegović i Ljudskog mrtvaca alias A. Vučić, jedan je pobjednik. Vučić je slavio pobjedu a slavlje su uz pokroviteljstvo obezbijedili : Predsjedništvo BiH i Vlada Republike Srbije, svaki pojedinac koji misli da je prekjučerašnji napad na Vučića čin pokazivanja garda a ne najnižeg oblika sramote i uvrede žrtava čije su kosti čekale ukop, svaki pojedinac koji ne shvata da je ono juče bila glorifikacija zločinca i ponižavanje žrtava, svaki bezumni plaćeni pojedinac učesnik u činu skrnavljenja mezarja, svaki pojedinac koji ne vidi političko povinovanje nad zločincem, svaki pojedinac koji ne vidi nož koji nam je zločinac stavio u ruku da sami ponovo ubijemo žrtve, svaki učesnik obezbjeđenja plaćen od strane visokih funkcionera BiH i Srbije, svaki pojedinačni poltron koji opravdava divljaštvo na svetom mjestu od straha da mu vlasnik duše u liku i djelu Izetbegović juniora ne uzme titulu, svaki pojedinac koji stav odobravanja kreira na osnovu medija a ne svjedočenja na licu mjesta, svaki politički neinformisani i naivni pojedinac koji u ovome ne umije prepoznati gnusnu i razumno neprihvatljivu političku igru ljudskim kostima, svaki politički angažirani pojedinac koji ima veto nad korištenjem svoje glave, svaki pojedinac koji je umjesto superiornog ignorisanja prisutstva jednog čovjeka učinio da taj čovjek bude bitniji od toliko tabuta rasutih naokolo, svaki pojedinac koji likuje zbog samo sebi poznatih patoloških razloga, svaki pojedinac koji misli da je politička izjava opravdanje za samoponiženje, svaki pojedinac koji misli da bi ovakvo nešto ikada učinio neko od članova porodica i da je ovakav čin rezultat bola te svaki pojedinac koji misli da ono što se desilo ima ikakve veze sa dozvoljenim jednom istinskom vjerniku. Ako je vama svejedno ravnati se sa zločincima, meni nije. I prestanite više za Boga miloga, prestanite se više igrati ovim mjestom i ovim kostima.
Žao mi je što niste u stanju osjetiti i čuti krik tog mjesta i što vam onoliko mezara ne reže savjest, ali za Boga miloga nađite u sebi trun savjesti i emocije. Za Boga miloga.