Letim iznad Vaše zemlje i molim za Gospodinov blagoslov Vama i vašem narodu.
Ovo je poručio Papa Franjo u poruci upućenoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u preletu preko Republike Hrvatske i produžio na svoju krajnju destinaciju: u drugu zemlju, susjednu Bosnu i Hercegovinu i njenom narodu. Neke se stvari ne moraju crtati, zar ne?
Papa Jorge Mario Bergoglio bio je 54-godišnjak kada je 1990.godine u Firenci na Svjetskom prvenstvu u fudbalu Tomislav Ivković odbranio penal njegovom sunarodniku Diegu Armandu Maradoni. Papa je veliki zaljubljenik u fudbal, a i kakav bi Argentinac bio da je drugačije. Navijač je San Lorenza i reprezentacije Argentine. Od spomenutog Maradone čiju su ruku 1986.na SP u Meksiku Englezi nazvali Božjom dobio je na početku svog pontifikata dres Gaučosa sa ispisanim svojim imenom.
U drugoj godini svog pontifikata Papa je došao u Sarajevo. Bio je na stadionu na kojem su 1984.godine otvorene i zatvorene Zimske olimpijske igre. Do prošle subote, 6.juna, ta Olimpijada je bila najupečatljiviji svjetski događaj koji se zbio u našem glavnom gradu. I poslije nešto više od 31 godine apsolutne dominacije Olimpijskih igara u Sarajevu, događaj koji je s prvog mjesta pomaknuo Juana Antonia Samarancha bio je Papin ulazak na isti stadion.
Stadion danas nosi službeno ime po velikanu bh.fudbala Asimu Ferhatoviću Hasetu, a isti stadion osim po Hasetu ljubitelji fudbala znaju i po Safetu Sušiću Papetu. Prosto je nemoguće da Papa kao veliki ljubitelj fudbala ne zna ko je Pape. Ako se može govoriti o propustu protokola s bosansko-hercegovačke strane prilikom posjete Pape iz Argentine, onda je to definitivno nedostatak osjećaja za naglašavanje istinskih vrijednosti. Pape se jednostavno morao rukovati s Papom. Pokloniti mu dres baš kao što je to uradio i Maradona.
Možda će nekada iza zidova Vatikana izroniti priča o tome kako je i zašto Papa Franjo odlučio posjetiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Možda u toj priči bude i sekvenca s premijernog nastupa fudbalske reprezentacije Argentine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Taj meč je, sjetićemo se, Argentina igrala baš sa izabranicima Safeta Sušića Papeta.
Kao što sam te subote 6.juna ove godine bio prilično emotivno ispunjen zbog dolaska Pape i nisam skrivao oduševljenje njegovim porukama, posebno pri kraju posjete kada je razgovarao s mladim ljudima naše zemlje, tako sam na svom Facebook profilu priznao istinu da sam za vrijeme mise na Koševu koju je predvodio Papa molio zajedno s njim. Da budem precizniji, to moje priznavanje na Facebooku je bio ustvari komentar ostavljen na službenom Facebook profilu predsjednice Republike Hrvatske.
Predsjednica Grabar Kitarović je prenijela Papinu poruku koju je dobila 6.juna:
Vaša Ekselencijo, šaljem srdačne pozdrave Vama i Vašim građanima dok letim iznad Vaše zemlje na početku svog apostolskog posjeta Bosni i Hercegovini. Molim se da svemogući Bog vodi cijeli Vaš narod na puteve mira, pravde i općeg dobra. Na Vas i cijeli hrvatski narod zazivam obilje Gospodinovog blagoslova. Papa Franjo!
Komentarisao sam na ovu poruku:
Nisam katolik, ali sam se danas osjećao veličanstveno i presretno zbog dolaska ovog misionara i Čovjeka. Ovo je najznačajniji dan za Bosnu i Hercegovinu i njen glavni grad u posljednjih 30 i više godina. Zasjenio je i nadmašio i jednu Olimpijadu održanu 1984.godine u našem glavnom gradu. Ja sam musliman i danas sam tokom mise molio s Papom i svojim sugrađanima, ali i ljudima iz čitavog svijeta koji su došli u Sarajevo. Da mi srce prestane kucati ovog trenutka, ne bih zažalio. Hvala Ti Veliki Čovječe! Hvala Ti Papa Franjo!
Bože moj, to je tako i ne može se nikada uvijek sve kao jedna cjelina sažeti u potpuni sklad i harmoniju. I ne može se nikada zauzeti jedinstven stav pa ni po pitanju ovako velikog i značajnog događaja kakav je dolazak Pape Franje u Sarajevo. Moliti s Papom je doista uzvišen trenutak, biti zajedno u molitvi s ovakvim čovjekom kakav je Jorge Mario Bergoglio je za mene isto kao igrati s velikim Maradonom. To što će nekome zasmetati nije moj problem. Ja tu uopšte ne vidim problem.
I na koncu još samo dvije stvari. Uoči utakmice u Firenci između Argentine i Jugoslavije, jedan od junaka priče Tomislav Ivković koji će dva puta odbraniti penal velikom Maradoni ispričao je i ovo:
Nikad neću zaboraviti situaciju iz naše baze u Sassuolu pored Bolonje. Pored hotela je bila mala kapela i toliko nam je svima bila ”vatra” poslije poraza od Nijemaca da je nakon te utakmice Safet Sušić, koji nema nikakve veze s katoličanstvom došao pomoliti se za uspjeh repezentacije. Svi su se došli pomoliti, od Piksija nadalje jer smo toliko htjeli proći dalje i isprati taj poraz od Njemačke. Bojali smo se i htjeli da uspijemo.
Nedugo poslije utakmice u Firenci protiv Argentine Jugoslavija se u krvi raspala. Plakao je velikan Ivica Osim Štraus, a njegove suze i zabrinutost na licu kao da su samo zlohudo potvrdile šta će se dalje dešavati. Stoga, Papin dolazak u naš glavni grad, u naše Sarajevo i njegova tvrdnja da se nalazi u evropskom Jerusalemu ima ogroman značaj, kao što svaka Papina izgovrena riječ, gesta, osmijeh imaju nemjerljiv značaj za dobronamjerne ljude u Bosni i Hercegovini. A takvih mora biti mnogo više od onih koji bi ponovo pravili neke razlike, razvijali destrukciju umjesto dijaloga i podgrijavali tenzije umjesto poštovanja i tolerancije.
Druga bitna i značajna stvar sadržana je u Papinoj poruci Kolindi Grabar Kitarović. Papa Franjo hrvatskoj predsjednici poručuje da …zaziva obilje Gospodinovog blagoslova njoj i njenom narodu dok leti iznad njihove zemlje. Na Vas i na cijeli hrvatski narod zazivam obilje Gospodinovog blagoslova...ponavlja i apostrofira Papa u poruci predsjednici Hrvatske. Dakle, čini to Papa i ljudski i diplomatski korektno, i kao vjerski lider katolika. On to čini ciljano i vrlo svjesno, naglašava da prelijeće preko jedne države i odlazi u drugu državu da posjeti susjedni narod Bosanski ili bosansko-hercegovački i da im uputi poruke ljubavi i mira.
Ko nije razumio i shvatio, neka pročita još nekoliko puta i bit će mu ako ne lakše, onda bar jasnije. A što prije skapira, možda mu bude i lakše.
Veliki minus protokolu: Bolje bi bilo da se Papa susreo s Ivicom Osimom nego s Draganom Čovićem, odnosno sa Safetom Sušićem nego Bakirom Izetbegovićem. Svakako njih dvojica su bili baš ko krmci u Teheranu. Ivanić je to svakako odradio korektno.
Ali, to već nije bilo do Pape.
Do nas je!
Kao i uvijek!