“Subota je, pijem sam, u kafani ceo dan, kiselu vodu, kiselu vodu…”
“Nedelja, 28. avgust, 15 časova i 30 minuta. Vrelo u gradu, sunčano i toplo. Saobraćaj gust i otežan. Ekipa radija Ljubav želi vam prijatan dan…”
Nešto me večeras inspirisaše stihovi pjesama dragog mi, Ace Lukasa. Doduše, na prvi pogled, nekima se vjerovatno čini da to nikakve veze nema sa naslovom ovog bloga. Meni, eto, imaju. Podsjetiše me na ljetni period, onaj koji obožavam. Osim toga, predstavljaju suprotnost u odnosu na ono što je suština ove priče i samim tim ističu njen značaj. Subota je, sjedim sama, u kući i pijem kiselu vodu. Laganica, što se kaže. Sutra je nedjelja, 15. mart, neće biti toplo vrijeme, a ne vjerujem ni tolika gužva u gradu kao u izvještaju radija “Ljubav”.
Napravila sam uvod, po meni osvježavajući (ako se za uvod može upotrijebiti taj pridjev i ako pominjem fine dane). To i dalje nema veze sa naslovom, ali idem ka tome – VEZE RADI.
Bilo je lijepih dana, saobraćaja gustog i otežanog i prošle godine. Bilo, kažem. Ali, bilo je i onih koji su uništavali. Da, da. Baš tako. Mart, april, maj – bilo finih dana ali MAJ obliše kiše. Nisu to bile obične kiše. Odnosile su živote, kuće, ugrozile egzistenciju mnogima, prouzrokovale su one katastrofalne POPLAVE. Jadan narod, koji se borio za živote sebe i svoje porodice, imao je priliku da vidi SVE I SVAŠTA – od licemjerja do iskrene humanosti. “U muci se poznaju junaci”– izreka koja ide u prilog ovome drugome a koja je bila parola pogođenih ovom prirodnom katastrofom.
Protiv prirode se (ne) može, ali se može njen loš utacaj bar ublažiti. Ne mogu da shvatim kako to kod nas neke bitne stvari funkcionišu po principu: SUTRA ĆU, SAD MI NIJE POTREBNO. Nema onog: PREVENTIVE RADI. Reaguje se tek kada nešto nastupi. Zašto brane, vreće sa pijeskom i druga pomoćna sredstva (u borbi protiv prirode, je li?) nisu bila spremna u dosta većem broju – zbog pomenute PREVENTIVE.
Ali hajde, navikli smo sve “na brzaka”. Dobro je što uspijemo opet u tome svemu i istrajati. Neko bolje, neko lošije. Ko preživi pričaće!
“Digla je cijenu (poplava)” mnogima – pokazali su šta znači biti human, šta je to pravi altruizam i iskrena želja za pomoć drugima. Neki su “Pali na dno” – pokazujući svoju nehumanost i licemjerje. Najviše je onih koji su izgubili “LIČNU KARTU” – ili ti životnu, izašli su sa njom praznom iz uobičajenog životnog kolosijeka. Nažalost, bilo je i onih koji “Nisu preživjeli”. Bilo je i onih koji su u svoj toj borbi uzimali “NEŠTO PROTIV BOLOVA”, postajali “DIJABOLICI”.
Dala bih poruku nekima, po meni onima koji ne znaju šta znači biti ČOVJEK kada to zatreba:” Neka bude GOTOVO sa vašom neljudskošću”, zatim odlučujućim: “Radite nešto po pitanju efikasnosti poslova lokalne samouprave, da se opet ne desi isto, ne daj Bože. NE RAĐAĐAJTE GREŠNIKE ISTE KAO VI!”
Sve ovo istaknuto (misleći na silne navodnike i velika slova u posljednjem dijelu teksta) jesu naslovi Lukasovih pjesama. Uklopila sam ih, vidite sa temom – nisu tu TEK ONAKO. Inspiracija mi je proradila slušajući A.L.
U nadi da će se nešto promijeniti, odoh da nastavim slušati. Da, baš njega.
*za konkurs