Jednom, ne tako davno, vrla ministrica obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu ili Županiji središnja Bosna, izjavi: „Kruške i jabuke ne mogu skupa“
Joj, a ja tako volim sokove, prirodne sokove, posebno kad ih izmiksaš. I tu, na tom mjestu, u medijima, ministrica pokuša da mi ubije ljubav prema prirodnom i miksanom.
Fenomen „dvije škole pod jednim krovom” postoji nekih desetak godina, možda malo više.
U istoj školskoj zgradi se obrazuju učenici iz dvije etničke grupe, Bošnjaci i Hrvati, ali fizički odvojeni jedni od drugih, i najčešće sa posebnim ulazom u školsku zgradu.
Djeca uče po različitom nastavnom planu, Bošnjaci prema federalnom nastavnom planu, a Hrvati prema nastavnom planu iz susjedne Hrvatske.
Ja sam išla u jednu od takvih škola. Zajednički ulaz, učionice, hodnik, profesor fizike, druženje na odmoru…ali različit naziv škole. Ono, kao Gimnazija, ali nije Gimnazija, zavisno jel imaš tačku ili točku. Taj isti profesr fizike, Hrvat je govorio točka. Onda drugi profesor i profesorica, Hrvati, predavali bosanski jezik, kažu tačka.
Nažalost, ni nakon toliko godina ne stavismo ni točku ni tačku na segregaciju, diskriminaciju, razdvajanje, kako god želite. Još uvijek je, nemoj da se pravi mix, to nije prirodno, pa čak ako i sam ubereš jabuku i krušku sa stabla, dobiješ vještački i neukusni sok.
Učimo ih od malena razdvajanju, a samim tim i nacionalnoj mržnji, jer kako objasniti djetetu zašto ne ide u razred s drugom iz komšiluka ili susjedstva? Baš se pitam kako roditelji to objasne, a da ne izazovu netrepeljivost?
Ovaj problem je naročito prisutan u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. U Brčko Distriktu su taj problem riješili tako da djeca skupa pohađaju nastavu, ali samo odvojeno imaju nacionalnu grupu predmeta. I eto, tamo to nije problem. Kao da geografija i zemljopis nisu isto, kao da Alpe nisu prisutne i tamo i ovamo.
Kao da tri plus tri nije šest, a čučnjevi nisu čučnjevi.
Kao da nije dovoljna činjenica da imamo duple direktore, nastavnike, čistačice, domare, sekretarice, sve duplo, osim pameti i volje za napredovanjem naše djece u normalnom i zdravom okruženju. Molim vas, neka mi samo niko ne napiše da je to normalno, dobit ću infarkt. I dok moj mali mozak ne može da procesuira sve to, naši sudovi se nadmeću ko je upravu?
Općinski sud u Mostaru je 2012. Donio presudu da su „dvije škole pod jednim krovom“ diskriminacija. Godinu dana kasnije Županijski sud u Mostaru navedenu presudu ukida s obrazloženjem „napravodobnosti tužbe“. Nakon toga, Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio prvu presudu, istaknuvši kako „dvije škole pod jednim krovom“ predstavljaju etničku segregaciju učenika i diskriminaciju te kako takva praksa mora biti ukinuta.
Jebo lud zbunjenog – oprostite mi što psujem!
Imam prijateljicu koja je iz mješovitog braka, mama Hrvatica, tata Srbin, išla u bošnjačku školu, upisala fakultet u Sarajevu i ispala baš super profesorica bosanskog jezika.
Iako za nju Džemaludin Latić kaže da je hibrid, nečista krv, a Biljana Plavšić da je genetski deformisan materijal, ja kažem da oboje šaljem u onu stvar, pa nek se kolju dok ne ustanove ko je upravu!!!
*Za konkurs