Prije par dana sam vidjela nešto što me jako uznemirilo, kao čovjeka, kao nekoga ko je svoje djetinjstvo proveo u ratu i preživio.
Ovo je priča o čovjeku koji nije bio te sreće.
Ovdje neću koristiti prava imena, ali žrtva zvat ćemo ga “Šarin”, jer takav nadimak je nosio za života je jedan od onih koji nisu preživjeli i koji su i nakon rata, sada u miru izdani od onih koji trebaju da kažnjavaju zločince, bilo koje vjere i nacionalnosti.
U Krajini je postojala autonomna pokrajina, to svi znamo, znamo i da je bilo borbi u ratu, i mrtvih i ranjenih, ali najgori zločini su se dešavali po logorima i zatvorima.
Šarin je jedna od tih žrtava koje su mučki ubijene u mraku, uhapšen, zatvoren i odveden u smrt.
Šef te autonomne pokrajine je osuđen kao nalogodavac te smrti i mnogih drugih, žalio se na presudu i žalba je odbijena, dakle pravomoćno je osuđen, ali direktni izvršioci toga zločina nisu, nti će ikada biti, jer istraga je prekinuta.
Razlog?
Navodno, nema dovoljno dokaza, nije dovoljno što su drugi zatvorenici slušali krike i jauke bespomoćnog čovjeka kojega su čitavu noć mlatili dok ga nisu ubili i čije tjelo su ostavili da trune, nisu dovoljni svjedoci, nisu vjerodostojni?
Pitam se samo ko se tu šali, kome je u interesu da se sve pomete pod tepih?
Zamislite samo kako se osjećaju djeca tog čovjeka kad im se na dvije stranice pošalje obrazloženje zašto ubice njihovoga oca nikad neće biti kažnjene i da će se šetati istim ulicama kao i oni i da će im se smijati u lice jer su se izvukli.
Biste li to poželjeli bilo kome?
Šta onda naša tužilaštva rade osim što povremeno po političkom diktatu privedu nekog ministra, pa ga puste jer “nemaju dokaza”?
Čini mi se ništa osim ponavljaju ovo “nema dokaza”.
Primaju plate za tu rečenicu, neki od države, neki od nekog drugog, i ja to kažem čisto ovako jer nemam dokaza,sve je javno i sve se zna, samo žalosno je da i kada ima dokaza niko ne želi ništa poduzeti, jer ko će znati kakvi stranački vjetrovi gdje pušu.
Možda je upravo stranci osuđenog zločinca, tata-mate autonomne pokrajine uslov nepokretanje takvih slučajeva.
Uslov za šta, pitate se?
Pa, može biti nešto bitno, a može i neka fotelja u kojekakvim ministarstvima.
Na kraju krajeva, šta je njima jedan čovjek, njegova smrt i porodica naspram velikostranačkih interesa.
Ništa…
(ZA KONKURS)