“Da li mač Justicijin, koji drži u jednoj, a vagu u suprotnoj ruci, valja shvatiti kao drevnu I vrhovnu zapovijest prava da je istina uvijek na strani jačega i da je dužnost sudija jedino u tome da tumače volju gospodara koji im, iznad glava i iznad presuda, kovitlaju isukanim bičevima? Ili je pameti mnogo bliža logika da i zakoni i presude izviru, jedino, iz duha istine i samo time ograničene slobode sudija? Da li bi, u tom slučaju, makar samo u sudnici i makar samo pred sudijama, bila mogućna i ostvarljiva jednakost glava nejednakih: onih koji vladaju i onih kojima vladaju, bogatih i siromašnih, oholih i uniženih, žrtava i njihovih dželata?
Da li bi konačno, tada bila skinuta i ova neprovidna koprena sa Justicijinog očinjeg vida? Da li bi ona i dalje sudila oslijepljena, tako da ne vidi ni optuženog, ni onog ko optužuje?Ni svjedoke, ni sudije.Ni publiku koja je, obično, sve od vremena Sokratovog i Gajevog, sudnicu doživljavala kao neku vrstu pozorišta i besplatnog, javnog, seirenja.
Ali, zašto su Justiciji zavezane oči? Put od apatije do anarhije vodi preko dvokrake poluge u njenim rukama. Mudra glava pravnička zakuka sa malog ekrana da u ovom našem tamnom vilajetu pravosuđe nema uslove za rad, da imaju velik broj predmeta, da eto, ima POJEDINACA koji ne rade kako treba, da eto ima tu i tamo malo korupcije, da su im male plate….Sve u svemu kod nas je med i mlijeko, za razliku od okruženja. Da smo Gali, odavno bi nam nebo palo na glavu. Pa dali znači da policajac treba da zažmiri kada vidi krivično djelo, jer eto zaboga, mala mu je plata pa…Dali uvaženi profesori moralno poniženi i materijalno degradirani u znak protesta traba da uče djecu da je dva puta tri dvjesta sedam zarez devet. Možete li zamisliti ljekara kako nakon šest godina teškog studija, završi na banjalučkoj hirurgiji sa platom jednakom džeparcu sinu Mile Kradišića, kako pacijentu umjesto dijagnoze lupa šamare. Naravno ,gospoda sudije i ini pravnici koji vedre i oblače ovom vjetrometinom balkanskom, izgovor za nerad će uvijek naći. Kriminalci na slobodi, razum u zatvoru. Prije par mjeseci je neopaženo prošla intervencija sudskog izvršitelja nad jednim banjalučaninom zbog duga od 7,5 KM za odvoz smeća. Jadnik nije znao ni šta ga je snašlo kad su mu zakucali na vrata. Sudsko rješenje je bilo izvršno. I nije jedini. Zafalilo para pa se od naroda bukvalno otima, jer vlast je vlast. Dali je sudstvo nezavisno? Nezavisno je od zdravog razuma. Nezavisno je od zakletve date u odbranu pravde i pravičnosti. Bukvalno shvatiše povez na očima nijeme boginje, pa i sebi vezaše iste takve, jer eto, lakše se podnese svenarodni sunovrat, ako se ne vidi.