Znaš li Markizaa ko sam ja bila? Reći ću ti. Bila sam pas. Zvali su me Lola. Bila sam sretna!
Ne znam znaš li Markizaa da sam bila beba kada su me donijeli kući, koju ću kasnije zvati dom, u malom paketu, jer sam i ja bila mala. Kažu da sam izgledala kao malo polarni medo, bijela loptica.
Prvu noć nisu mogli zaspati od mene, bojala sam se mraka i što sam sama.
Padao je snijeg i bilo je hladno. Okupali su me, osušili, počešljali, nahranili i igrali se sa mnom.
Onda sam Markizaa shvatila da nema razloga za strah, na sigurnom sam i da je to moja porodica.Bilo ih je četvero, i peti neki stvor, kasnije sam saznala da je to mačak, najluđi mačak kako su govorili u porodici.
Svi su me voljeli osim njega, valjda je bio ljubomoran, ne znam. Trebalo mu je malo vremena da se navikne na mene. Onda je došlo i proljeće, dobila sam novu kuću, samo za sebe. Međutim, mnogo mi je draži bio paket na terasi, kraj balkonskih vrata, e tu smo mačak i ja spavali i imali uvid u sve što se dešavalo. Kasnije sam dobila još veću kuću, jer sam prerasla staru, a i paket. Oboje smo se preselili, jer gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna.
Znaš Markizaa, bili su to divni dani.
Ali znaš li Markizaa da ima ljudi koji su zli? Stalno su me upozoravali da se ne udaljavam od kuće. Nisam znala zašto? Markizaa, znaš li ti, reci mi molim te?
Moja porodica su ljudi i nisu zli, reci mi šta su htjeli time da kažu?
Draga Lola, znaš li zašto su te odvojili od mame tako malu? Ne zato što te mama nije željela, već da te zaštite, jer ona nije mogla. Da te zaštite od onih što melju staklo, miješaju sa hranom i daju vam da jedete, od onih što koriste otrov za miševe kad ste gladni, onih što lovačkim puškama raznose vaša mala tijela…puštaju vas da krvarite, umirete u mukama satima i danima…
Zato draga Lola, jer su pokušali bar tebe da zaštite kad nisu mogli na desetine drugih.
Moraš znati, da dok jedan pas napadne čovjeka, čovjek napadne desetine pasa. Neki iz straha, neki iz samoodbrane, jer ima pasa koji su gladni i bolesni, ali rijetko, vrlo rijetko psi napadaju čovjeka.
Međutim to ne sprječava zle ljude da ubijaju pse na najsvirepije načine, načine koje ti nikad ne bi mogla ni smisliti, a kamoli sprovesti.
Samo ovih dana na ulicama gradova je ubijeno i otrovano na desetine pasa, čak i onih koji su sterilisani i pregledani. Ni to više nije bitno.
Imaš sreću što si imala porodicu, mnogi od njih nikad nisu ni spoznali šta znači siguran i topao dom, kako je biti sit. Većina njih pamti kontejnere, kišu, snijeg, djecu koja ih gađaju čime stignu, petarde koje na njih bacaju.
Ti si sada na mnogo ljepšem mjestu od ovog, daleko od tih ljudskih zlotvora.
Ako budeš pričala sa Bogom, reci Mu da Ga ja molim da izvadi zlobu iz ljudskih srca kad već oni sami ne znaju. Moli Ga u moje ime, da pošalje neki znak da će dobro nadvaladati zlo. Reci Mu da se sad ja plašim gdje sve ovo ide, da se plašim za vas, jer ne mogu da vas zaštitim, za mene, da se ne bih pretvorila u NJIH! Sve mu reci i pozdravi mačka, ako se sretnete.
Znajte da nedostajete svaki dan, i da je kuća pusta bez vas.
Pas
On je tvoj prijatelj, tvoj branitelj, tvoj pas.
Ti si njegov život, njegova ljubav, njegov vođa.
On će biti tvoj, vjeran i iskren, do posljednjeg daha.Budi dostojan njegove odanosti!
Preporučujem da pogledate film Hachiko.
Nije zbog konkursa, već zbog neljudi koji ovih dana glume krvnike.
Bog će da sudi!
P.S. Vučice moja, volim tebe, tvojih 7 pasa, i tvoju mačku, i sve one koje hraniš i brineš se o njima.Idol moj.