Gospodska ulica u Banjoj Luci, ostade nedavno prazna za jedan moderan restoran, tzv. “McDonald's. Mnogi Banjalučani od sada se neće moći ponositi nečim tako modernim i svjetskim. Istina je da je većina njih ulazila samo da bi se mogla pohvaliti sa samim ulaskom u taj McDonald's-ov bajni protor, ako ne i potrošnjom koje marke.
Na fb-u “bombardovanje” statusima, slikama iz “Mc-a”. Vau! Blago njima, pomisliše neki koji su još tu gdje su, koji ne mogu da sebi priušte takav užitak i koji se očaravaju životima drugih.
Međutim, kratko potraja ta ljubav, vođena između McDonald's-a i njegovog tima i konzumerista. Reklo bi se na prvi pogled, ozbiljna veza od dvije godine, ali kada se radi o kontinuitetu restorana obično treba da se radi o tradiciji koja traje godinama, da bi se restoran mogao pamtiti dugo sa svim svojim osobenostima. Znate ono, since 1959, npr., to je prava tradicija, a ne ova čija se posljedna cifra izmijeni sa 2 na 5 (restoran je otvoren u oktobru 2012 a zatvoren u februaru ove godine). Ali tako je kako je.
Mnogi se, žargonski rečeno isfuraše i izbiše iz cipela, zbog odluke vodećih ove kompanije. Kao razlozi za to navode se:
- * Gubitak identiteta kompanije
- * Nedostatak novih metoda u radu
- * Prilagođavanje posebnim zahtjevima kupaca kojim se narušio zaštitini znak kompanije
- * Loše tržište, a prevelika ulaganja
Ovo su glavni razlozi za zatvaranje “Mc-a” u Banjoj Luci kao i u drugim državama, dodavši još proizvode koji nisu svježi, kao i ne uvijek raspoloženu poslugu.
Kada je riječ o gubitku identiteta kompanije, u prvom redu je to zato jer isti identitet koji bi trebao da se razvija, usavršava – ostaje baziran na istome – u ovom slučaju istim sastojcima, istom ponudom, sve je klasika. U tom smislu počinje da liči na druge restorane ili radnje brze hrane, koje ne uvode ništa novo. Ovaj put na McDonald's to je naročito negativno uticalo, jer je ovaj američki restoran bio jedini u Republici Srpskoj, i najvećem njenom gradu Banja Luka i trebao je da ponudi nešto potpuno novo.
Kada se radi o nedostatku novih metoda u radu, tu se misli na vodeće ove kompanije, odn. u prvom redu na izvršnog direktora Steve Easterbook-a, od kojeg se očekivalo nešto drugačije. Međutim, kompanija se i dalje zasnivala na istim sastojcima i metodima rada.
Dalje, udovoljavanje posebnim zahtjevima kupaca dovelo je do narušavanja zaštitnog znaka kompanije, zarad mogućeg većeg profita, pri čemu se izgubio isti uz egzistenciju restorana sa svojim prepoznatljivim obilježjima.
U Mc objekat u Banjoj Luci uloženo je više od 2,5 miliona KM, a zarada nije mogla nadomjestiti očekivanja kao što je uspješno izvedeno u razvijenijim zemljama.
Koliko god izgledali privlačno Mc proizvodi nisu bili uvijek svježi – naime, radilo se o sirovinama i proizvodima koji su uvoženi i ovdje prodavani. Kada se tome doda nadurena posluga – pun pogodak, pardon gubitak.
Drago mi je što se nisam navukla na Mc. S obzirom na cijene koje su bile zastupljene i ostale činjenice stvarno ne osjećam nikakav gubitak.
Nadam se da će se, u sad već bivšem poslovnom objektu poznatog restorana, otvoriti nešto potrebnije, po mogućnosti uz što veći broj radnih mjesta. Bilo bi to super, za kakvu – takvu terapiju od nezaposlenosti.
*za konkurs