Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, to niko ne može osporiti.Prirodne ljepote koje mi imamo nemaju cijenu.Planine, rijeke, jezera, vodopadi, šume, parkovi prirode, najveća prašuma u Evropi…
Od Une do Drine, od Neretve do Save, preko Zelengore, do Čvrsnice, od Boračkog jezera do Prokoškog…Sutjeske i Kozare, do Plive…kud god da krenete nailazite na prirodna bogatstva i ljepotu.
Sad dolazi druga strana medalje, naš odnos prema tim ljepotama.Dovoljno je reći majske poplave pa da vam sve bude jasno.Količina smeća koju je izbacila rijeka Bosna može da prekrije čitavu Evropu, a kamoli ne Bosnu.Da ne pomislimo da je to izdvojen slučaj, jedini, mogu nabrajati danima.
Međugorje, mjesto u kom se 1981. god. ukazala Gospa.Od te godine na hiljade hodočasnika dolazi na mjesto ukazanja.Tačnije oko milion i po turista godišnje posjeti Međugorje.
Neću sad ulaziti u to kako bude prijavljeno samo oko 20 hiljada noćenja, a ostvari se skoro 4 miliona.
Ono što je meni privuklo pažnju jeste ambijent kroz koji prolazite od Mostara do Međugorja.Umjesto da uživate u herecegovačkom krajoliku, čeka vas more plastičnih flaša, staklenih, ovih i onih, okean kesa koje se vijore sa niskog raslinja pa imate osjećaj da vam je to dobrodošlica umjesto crvenog tepiha.
Milion i po turista, toliko im se radujemo da smo se posebno pripremili za takav doček.
Ono što mi je popravilo dojam, jeste Etno selo Herceg.Na livadi izgrađen kompleks koji može da ponudi sve što trebate, od odmora, do poslovnih sastanaka, seminara, dobar ručak ili samo šetnju kroz kompleks gdje imate osjećaj kao da je vrijeme stalo.
Toliko želim da kad prolazim Bosnom, prestanem da analiziram i kritikujem.Toliko želim, da me svaki put iznenadi i dočeka ljepota, a može.
Vjerski turizam i posjeta kulturnim i povijesnim zanamenitostima, ekološki i avanturistički turizam, sniježne i morske radosti, termalne i ljekovite vode…
Ako nas prepoznaje National Geographic „Traveler“, koji je pisao o uzbuđenju polovidbe po divljim rijekama Bosne i Hercegovine i ubrojio u sam vrh avanturističkoj turizma u cijeloj Evropi, zašto ne bismo i mi cijenili to što imamo!
To sama mogu posvjedočiti, jednom kad probate s raftingom, uvuče vam se pod kožu.
Znam i to da je za razvoj turizam potreban novac, i znam da ga mi nemamo.Ali, ne treba nam novac da promijenimo svoju svijest da se smeće ne baca kroz prozor automobila, da se dok šetamo papirić ne baca na ulicu, da ne stvaramo deponije kraj naših rijeka(živim blizu Vrbasa, gdje se nalaze dvije ogromne deponije, da imate osjećaj da cijeli grad odlaže smeće na to mjesto).Koristite kantu za smeće, ako niste u blizini, stavite papirić od žvake u torbu, džep, nosite u ruci, samo nemojte na ulicu.
Ako se vozite automobilom, sačekajte prvu benzinsku pumpu, stanite i kesu uredno ubacite u kontejner.Hiljadu je načina na koji možemo da očistimo našu zemlju od te pošasti.
Mislimo na našu djecu, na njihovu djecu, djecu njihove djece.Šta im ostavljamo u nasljeđe?
Majka Zemlja i Priroda su bile milostive prema nama, dale nam bogatstvo.
Ne da ga trošimo, već uživamo i da ga čuvamo.
*Za konkurs