Jednom prilikom, u večernjim satima dok sam šetala s prijateljicama Ferhadijom, najprometnijom ulicom u Sarajevu, srela sam, odnosno srele smo jednu djevojčicu.Slatku, umiljatu, nasmijanu, prljavu četverogodišnjakinju, malu pametnicu…
Pitale smo je šta radi sama tako kasno na ulici?Na to nam je počela govoriti, da ima kuću, i mamu, ali da se ona brine za brata, ali da će neko uskoro doći po nju.Sve vrijeme je gledala iza sebe, kao da ju je neko iza gledao.Pitale smo je da li je to neko u blizini nadgleda?Ona onako mala, da ne povjerujete koliko mala, samo je odmahivala glavom i govorila kako ima kuću i porodicu.
Htjele smo pozvati policiju, ali su nam prolaznici rekli da je ona svaku noć tu i da prosi, i da se u blizini nalaze ljudi koji je nadgledaju.
Nismo pozvale policiju, jer oni imaju registrovane sve prosjake, male, velike, stalne, povremene.
I šta da urade?Cijeli sistem je naopačke, nema uvezanosti između policije, socijalnog, ministarstava, udruženja koja se bave tom problematikom.Misija OSCE –a u BIH je uvidjela taj problem i pokušava inicirati sastanke s ciljem uspostave saradnje.Bez obzira na to, stotine djece dnevno prosi po ulicama gradova u BIH.
Kod nas je glavni petak, pijačni dan, grad bude preplavljen prosjacima.
Kad vidite bolesne, bogalje, invalide, djecu, srce da vam se stegne. Ali, kako znati kome od njih je to način preživljavanja, a kome biznis?
Za djecu biznis sigurno nije.Statistika kaže da samo u Sarajevu prosi 638 djece između 7 i 18 godina.
Većina njih kaže da nisu prisiljeni to da rade.Međutim, koje bi dijete odabralo da provodi dane na ulici, gladno, žedno, smrznuto, umjesto u školi na toplom, sigurnom, i punog stomaka.
Pa ja mislim da niko to ne bi poželio, a kamoli dijete. Molim vas, vi koji imate uticaja i koji ne rješavate taj problem, nemojte mi govoriti kako su oni tu dobrovoljno.
Umjesto pravljenja statistika i istraživanja, rješavajte probleme. Maknite djecu s ulice, vratite ih u škole, nahranite ih, kaznite one koji ih izrabljuju.
Djeca koja su na ulici su često gladna, žrtve iskorištavanja, fizičkog, psihičkog, seksualnog, ekonomskog, nemaju priliku za normalan život, školovanje, odmor, rekreaciju , dakle podložni su svim vrstama kršenja njihovih prava.
U zemljama Evropske unije je problem prosjačenja riješen, sa visokim novčanim kaznama, zatvorom, a u Sloveniji se kažnjavaju i oni koji daju novac prosjacima.
Znam da je teško ne pomoći unesrećenom, posebno kad znamo koliki je procenat gladnih i bolesnih.
A još teže je odlučiti kome je zaista potrebno, jer često i pogriješimo.Ja sam jednom prilikom dala ženi sa djetetom u kolicima, posljednjih 20 KM iz novčanika, da bih saznala da je narkomanka.
Jednom sam pomogla i jednoj ženi na ulici, kojoj je „pozlilo“, pa sam saznala da je profesionalac, što sam se kasnije i uvjerila.
Ja ne znam kako vi, ali ja sam odustala od davanja.Odustala, ali samo na ulici. Stotine je bolesne djece, kojima treba za liječenje, oni su ti kojima pomažem, ne mnogo, onoliko koliko mogu, ali bar znam da pomoć ide u prave ruke.
250 hiljada djece u Bosni i Hercegovini živi na granici siromaštva, a 170 hiljada djece je siromašno. Siromašna djeca su izloženija mogućnosti da se njima trguje i da ih se radno izrabljuje, podložniji su i ranjiviji.
Zapamtite, djecom se trguje, i svi treba da radimo na tome da to spriječimo, ili bar da utičemo na one koji mogu riješiti.
Svi imamo jednaka prava na život, ali često okrećemo glavu od onih čija se prava na poštuju.
Nemojmo okretati glavu, budimo ono što treba, solidarni, pa makar sa lijepom riječju!
*Za konkurs