Neću moći zaspati dok ne otkucam ovo. Netrpeljivost koja se javljala na izmaku mjeseca februara kako bi se svi u ponoć na 1. Mart prikacili na društvenjak pa svojoj ljubljenoj domovini čestitali NEZAVISNOST, bila je orgazmična! Pretvori se društvena mreža u narodno veselje, sve,, hljeba i igara” ne znam ima li se hljeba? Na dijeti smo. Voli se Bosna, ta Bosna prkosna od dna. Pitah se godinama šta ljudi vole od ove zemljetine, da li podsjetnik na neko vrijeme koje je bilo predobro, ali prije jedno 50 godina, ha? Dodje mi to kao kad se sjetiš učinkovitog ljubavnika, pa te onako sjeta baci. Da se razumijemo, želim da vjerujem da se Bosnetina voli zbog prošlih vremena, jer ako pomislim da je zbog današnjice onda mogu reći hrabro da ste zao, sebičan i mnogo invalidan narod. Vi volite što su vam komšije i oni koji to nisu na rubu, možda i u jarku već, a o borcima natjeranima na život i glad kao prirodno stanje, zaista ne bih. Punih utroba volite Bosnu koju niste oslobodili te otkopčavate pantalone da možete,, diHati ” ili eventualno prdnuti, dok Nedžad, borac kojem su od pješačenja otpadali nokti, kako bi mogao izbaciti gamad iz kuće u kojoj smrdite, ili Goran koji je svome komšiji Latifu i njegovoj porodici obezbjedio siguran dom i hranu onda kad su geleri plesali kolo po krovovima, sada kopčaju kaiš do posljednjeg podioka.
Svi oni sada kaiš stežu jer Bosna je tako jebenO Nezavisna, a oni kao dojenčad ovisni o toj majci koja ih je evo odbila od sise, žao joj bujnog dekoltea. Gladna djeca Bosne, ali ona je Nezavisna, toliko nezavisna da igra po scenariju inih režisera u postanku. Hoće Bosna slavu, hoće da bude priznata, da bude glamour. Nezavisna je ni frajera nema, samo hrpu ljubavnika koji je izdržavaju. Bosna je nemoralna cura, ba. Nisu joj platili za rodjendan pa je od svojih robova tvornice “Aida” malko uzela lovu, neće vratiti, te kupila sebi bukete da se ukrasi. Natjerala vas je da joj kupite, pozvala se na napaćenost, uvijek igra na istu kartu. Ne ide ruža na prljav pločnik, pomjerila je djecu s trotoara da svi vide bukete, inače ta djeca će sutra opet doći na,, posao. Ne znam koliko plaćaju najam plocnika?
Došao 8. Mart, nema potrebe za opis dana. Nekoliko dana prije najavljen mirni protest uz Irinu Lovrić, simbolična ženska solidarnost za obespravljenu ženu. Bez pušaka, uz kafu, zagrljaj, Osmijeh ili koju riječ podrške. Bilo žena, ali ne koliko ih Sarajevo ima. Nije bila čak niti jedna čikma. SRAMOTA! Glasati hoćete za ženu, lafo u vlast, je li? Otišle neke u vlast, danas svratile na palačinke, legla plata, toplo u stolicama, friški pramenovi ili ombre, a u glavi je samo pobre! Pitaju se o gužvici ispred Parlamenta dok im Nutella fasadira zube rađene u Njemačkoj. Ko je Irina Lovrić? Upitnik im iznad glave. Ne znaju, ali zna Abdulah Sidran, onemoćao i odveć pametan za ovaj glupi svijet. Danas je režirao ” Sjetićete se Irine Lovrić”, jer Doli Bel je kliše. Neću reći da sam žena iz Bosne, jer neću da me u isti red stave sa bićima koja su greškom prirode jednaka meni, a različita po osjećaju, empatiji, ljubavi i pažnji. Danas je bila šaka, jedna predgrupa za koncert, toliko malo žena na Dan kada su druge, prethodnice, u brojkama veličine Afrike mijenjale svijet. Bile su složne. Danas su NEžene radile ondulaciju i tračale komšinicu s broja 7,pitale se ko joj je zadnji put ušao u stan i u krevet. Danas su NEžene kupovale sebi cvijeće da kona vidi, tašto iščekivale poruke koje su im bile tako usputne kao reklama za Dorme. Danas su NEžene pokazale zašto nisam takva žena, jer ja OSJEĆAM, BOLIM I BOLI ME. Tiče me se. I želim svim tim današnjim NEženama da prdnu tokom seksa za osmomartovski dar od dragog, jer grah je pao za ručak. Ne želim da osjete DANAŠNJI razlog protesta jer ne bi im sutra ko mogao doći da pruži podršku, pa bi samo bile predmet podsmijeha. Sebi želim da nikad ne postanem ta NEžena… Proći će mart u svadbi Bosne, one šatorske gdje čarape od likre iritiraju sunce. Jebiga, likru ne volim, a mislila sam da mogu reći da je Dan žena zapravo 8. Smart!
Za konkurs