Kod nas u BiH u zadnje vrijeme, samo se vrti termin gender. Stranke u svojim programima sve moraju provući kroz gender filter (ma koja oblast bila u pitanju). Projekti koje finansiraju stranci bez obizra na projektnu ideju, takođe se moraju sprovesti na rodno osjetljiv način.
Tako ispade da je žena, majka, kraljica u BiH svuda ima prioritet. Prioritet prilikom zapošljavanja, može rađati što više djece to bolje, jednom riječju žena u BiH je povlaštena. Njeno mjesto je svuda u politici i društvu, to što u skupštinskim klupama sjede uglavnom, a u nekim isključivo muškarci je samo fatamorgana. Fatamorgana je moguuća samo u pustinji. ali ja živim u zemlji čuda i ne vjerujem u gender retoriku. Sve te gender tirade služe samo da donatori budu što inventivniji.
Jednom prilikom mi je crnogorski političar Novag Kilibarda rekao: „ Aziza da si u Francuskoj imala bi legiju časti i ne bi morala ništa da radiš, jer imaš šestero djece“. A ja ovdje u BiH nemam ni osnovna ljudska prava, „povlaštena“ sam po recipročnoj vrijednosti, taj reciprocitet je – ja sam u BiH diskriminisana.
Jedino parče teritorije na kom sam se osjećala kao kod kuće u BiH bile su prostorije ambasade Albanije, (koja je nedavno zatvorena) isto zbog reciprociteta. Tako da mi je ostala samo zemlja čuda, gdje sve funkcioniše čudno i po mom viđenju naopako.
Živim u zemlji gdje ni izbori nikad ništa ne promjene. Doduše desile su se dvije promjene nakon oktobarskih izbora. Dva Bošnjaka su se transformisala u Srbe. Pa su ovi izbori i matematički paradoks, umjesto da se mijenja promjenjljiva, a to bi trebala biti vlast, mijenja se konstanta, odnosno nacija radi funkcije. Svi znamo da se konstante nepromjenljive. Desila se i izborna korupcija-kupovina papaka, ali korupcija je kod nas normalna pojava tako je i izborna dobro došla samo kao pošalica na društvenim mrežama i svakog čuda 3 dana dosta.
U BiH se samo može desiti, da neko u državnim institucijama zaključa vrata i ne dozvoli da se slavi Dan nezavisnoti države. Građani su apatični i ništa u njima ne može pokrenuti „inat bosanski“, ali zato postoji Inat kuća kao turistička atrakcija i potvrda da je taj inat nekad postojao.
Ne postoje politički programi, niti desnica ni ljevica, postoji samo politička prostitucija, ili da ne budem prosta, postoje političke hazarderske stranke. Stranke koje poznaju račun kombiratorike bolje do Paskala, ulaze u razne stranačke kombinacije (njihovi programi nemaju veze sa tim kombinacijama) ineteres građana koje zastupaju nije im ni u peti, ali fotelje i resursi jesu. Kad im račun kobinatorike ne štima, kad onaj „faktorijel“ nije dovoljan za većinu, oni daju neki privredni resurs nekom od poslanika da istupi iz svoje stranke i na kraju eto im većine. Takve su naše vladajuće većine (ni glasati nismo trebali), jer promjena nema za kog god glasaš! Kod nas je SDA forever. To što su nas neki prevarili, pa smo mislili da smo glasali za novu opciju sami smo si krivi.
Prije par dana upucali su mladića u sred bijela dana (sina ratnog heroja), pored ulice koja nosi ime njegovog oca, to je stršano i bizarno. Strašnije je što je to 50 metara od mjesta gdje stanujem. Da stvar bude još gora pucano je u njega na mjestu kojim prolazi moje dijete kad se vraća iz škole, mjestu kuda prolaze sva djeca, kad se vraćaju iz škole. Odjednom se zemlje čuda za mene majku se pretvori u divlji zapad. Niko mnogo ne priča o tom ubistvu i pucnjavi u sred bijela dana, valjda je to ono –Remarkovo: „Na zapadu ništa novo“. Ranije su se ljudi izlazili na mejdane zbog ljubavi i časti, a danas te neko u Sarajevu može ubiti ako ga slučajno u javnom prevozu pogledaš, jer nemaš gdje od gužve da se okreneš, a ni gdje da gledaš.
Za mene je čudno i to da zemlja u kojoj živim, potvrdu svoje državnosti vidi u stećcima (groblju), a ne u izgradnji budućnosti i moderne građanske države.
Čudno mi je i to što novi mandatar za sastav Vlade u KS, kaže da mu ne trebaju eksperti za sastav Vlade, kao to treba to samo kad je Vlada u krizi. Šta će eksperti onom ko je ekspert za košarku. Zbog toga je za Ministra obrazovanja u KS predložen sportista. Političke elite su odlučile da obrazovanjem treba da se bavi difovac. Ja sve nešto mislila da sport ne spada u znanje nego vještine. Novi mandatar je za jedno u pravu, naša Vlada nije u krizi zato što nije ni formirana, ali čim se formira biće u krizi. Svi rokovi za njeno formiranje su prošli, mada je 03.03.2015. godine, zakazana hitna sjednica skupštine KS, ali ne zbog formiranja Vlade, već zbog pasa lutalica.
Eh… da je to jedina Vlada i mandatar, ve ima ih u zemlji čuda 12 i 154 ministra. Pitam se samo koliko ministara ima Kina po glavi stanovnika?
Mi imamo 12 ministarstava obrazovanja, rasutih bo svim begovatima, a nemamo Ministarstvo na nivou države. Federlano ministarstvo obrazovanja nije ustavna kategorija, ali neka ga da ima više, bitan je kvantitet. To što je kvalitet školstva kod nas stpenovan nulom nema veze. Zato imamo dvije škole pod jednim krovom i u jednoj sarajevskoj školi direktora volontera, (čovjek radi u jednoj, a volontira u drugoj školi kao direktor).
Možda je sve ovo normalno, a ja nisam ili pogrešno percepiram stvari…sve je moguće. Jest da se osjećam da živim u zemlji čuda, ali me zato me ništa više ne može iznenaditi.
# za konkurs