Feminizam, je naziv za skupinu ideologija, dakle radi se o feminizmima, i političkih pokreta kojima je cilj bio poboljšanje položaja žene u društvu, odnosno izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca.
Feministkinja; feminist – osoba koja podržava neku femnističku ideologiju te se zalaže protiv patrijarhata i spolne neravnopravnosti.
Dakle, 1911 godine na ulicama širom svijeta su se održavale demonstracije radnica koje nisu bile zadovoljne uslovima rada,platama i drugim oblicima diskriminacije kojima su bile izložene. Željele su da njihov rad i trud bude jednako cijenjen kao i muškaraca što nije bio slučaj, kako tada tako i danas.
Neki od osnovnih zahtjeva tadašnjih radnica-demonstratorica su bili:
- Jednaka građanska i politička prava muškaraca i žena
- Besplatna i sigurna kontracepcija te pravo na pobačaj
- Pravo na slobodu i život žena bez muškaraca te lezbijsko materinstvo
- Silovanje u braku
- Jednake plaće muškaraca i žene te jednake mogućnosti na radnom mjestu
- Reproduktivna prava i kontrola rađanja
- Nasilje u obitelji
- Seksualna eksploatacija
- Trafficking – žensko ropstvo
- Ženska solidarnost
Ono što su dobile je 8. mart svake godine, koji se obilježava kao dan žena. Tada se jedan dan u godini muškarac ponaša normalno ili bih čak rekla romantično. Tada kupuju cvijeće, skupocijene poklone,tepaju svojim ljubljenim suprugama koje inače ostatak godine pljuju,maltretiraju i ubijaju u njoj svaki osjećaj. Dan prije je “počasti” batinama a onda joj 8. marta ukazuje pažnju.
Šta su žene realno dobile tim 8 martom? Ja bih rekla ništa. Negdje na papiru piše da imaju pravo na rad, na platu,na pravo izbora da li će se udati i roditi ili ne. Npr žena na Balkanu je i prije radila( na njivi, obrađivala zemlju,trčala za stokom,onda bi izvršavala poslove vezane za kuću, odgajala djecu). Danas žena u ranim jutarnjim satima ode na posao,pošteno odradi nepošteno određeno radno vrijeme,vrati se kući i završi poslove vezane za kuću, odgaja djecu. Razlika je u tome što danas žena na kraju mjeseca donese platu koju je pošteno zaradila, a prije je nije niko plaćao. Muškarcima prije nije smetalo da žena obavlja posao u bašti,njivi jer tada nisu bile zastupljene u javnosti, nisu tražile ništa i davale su im se samo mrvice, samo ono što je muškarac smatrao da žena zaslužuje. Danas žene imaju pravo da odluče da li će se udati ili ne i da li će roditi ili ne, ali samo na papiru. Naime, već kad napuni 25 god na ženu se počinje vršiti pritisak da se uda, da joj prolaze vozovi, otkucava biološki sat. Kad podlegne uticaju onda se najmanje pita da li će da zatrudni i kad, to je već unaprijed isplanirano.
Istina je da su muškarci još jednom prevarili žene. Na papiru su im dali prava ali u stvarnosti su samo ih još više natovarili. Kažu:” Tražile ste ravnopravnost, sad lijepo da podijelimo i obaveze”. U današnjici, žene obavljaju isti posao kao i muškarci ali su za taj posao manje plaćene. Muškarce na konkursima za posao ne gledaju u sise, ne traži se od njih da nose kratke suknjice, njima se ne traže seksualne usluge da bi dobili posao. Oni ne ostaju bez posla jer su muškarci jer ne postoji mogućnost da zatrudne pa da zatraže porodiljsko.
Danas Islamska zajednica Bosne i Hercegovine objavljuje hutbu kojom se muslimankama zabranjuje proslava 8 marta.
Ono što mi je posebno zaparalo uši jeste sljedeći odlomak iz hutbe: ” Islam je ženi dao pravo na privatnu imovinu, bez njene obaveze izdržavanja porodice, što je dužnost muža, oslobodio je ženu džemata, tako da ona kada klanja u svojoj kući ima nagradu džemata, oslobodio je ženu obaveze džihada, tako da kada ona čuva svoju čast, imetak i odgaja djecu, dok joj je muž u džihadu, ona sa njim dijeli sevab za to, ona ima pravo da joj muž za dojenje djeteta obezbijedi dojilju, ima svoje zagarantovano pravo u nasljedstvu, ima pravo na privatnu imovinu, bez obaveze izdržavanja porodice, što je obaveza muža i ima pravo na mehr i s’ njime može raspolagati kako želi.”
“Zato poštovane majke i sestre čvrsto se prihvatite islamskih propisa i odreknite oponašanja nevjernica, budite poslušne svojim muževima i tražite od njih da budu prema vama pravedni i pažljivi!”
Znači, ako ja danas ne želim samo da sjedim kući i kuham, perem, čistim, ako ne želim da se pretvorim u mašinu za rađanje i odgoj djece, ako sam odabrala da pored karijere domaćice i majke imam i karijeru uspješne poslovne žene onda sam ja nevjernica. Zamislite muškarca da mora raditi od 07 do 17 sati, zatim da trči kući da kuha, da dočeka supruga s posla i dijete iz škole, da uči s djetetom. Muškarac dođe s posla i onako “umoran”, nervozan pobaca skinutu odjeću i kaže: “Složi to ili nosi na pranje”. Islamska zajednica je trebala da pozove omladinu BiH da ne idu u Siriju, da ne ubijaju, da ne prave zlo nikome ali je ostala nijema. Islamska zajednica šuti i o napadima na Imama Selvedina i pravi se da ne vidi, ali Islamskoj zajednici smeta žena s karijerom.
Ja ne slavim 8 mart jednom godišnje jer je meni svaki dan u godini 8 mart. Svaki dan je moj dan i ne želim da na taj dan imam poseban tretman a da ostalim danima neko udara na moje samopouzdanje, na moju osobenost. Ne želim da me iko gleda kao komad mesa da bih dobila posao. Ne želim da mi se kupuje karanfil ili ruža jedan dan godišnje. Ne želim komplimente i znake ljubavi koji se smatraju kao obaveza. Želim da svaki dan dobijam male znake pažnje i ogromne količine ljubavi, želim da budem tretirana sa poštovanjem koje zaslužujem kao ljudsko biće. Ne želim da imam samo jedan dan u godini, jer svaki je dan moj dan sve dok dišem.
Za konkurs.