Položaj žena u BiH se dosta promenio u odnosu i na pre-ratnu situaciju. Sa porastom etno-nacionalizma partrijarhalni sentimenti su postajali sve prisutniji u svakodnevnom životu. Žene su pod konstantnim pritiskom da se udaju, i naročito da rađaju što više dece da bi osigurale opstanak nacije. Religija koja danas ima jak uticaj na Balkanu je isto tako doprinela porastu ovog trenda, fokusirajući se na čistotu i nevinost, majčinstvo i nežnost kao glavne i jedine primerne karakteristike dobre žene.
I nije ovaj trend nešto što podržavaju samo muškarci već i neke žene, jer naše je da ćutimo, sedimo i gajimo. Da u tišini nemo patimo, da kuvamo ali nikako da ne sečemo drva jer time sečemo i muškost, da savetujemo ali nikada ne grdimo, da gajimo ali da volimo samo toliko koliko je dovoljno jer ćemo u protivnom da ugušimo. Naša je svrha da pravimo dom i trpimo udarce, da skupljamo uspomene i podižemo one koji će tući druge ili da odhranjujemo one koje su kao i mi, tihe svedoke, skrivene a tobože slobodne, sve dok ne vole i sve dok ne žele.
Jer žene su prihvaćene u javnom prostoru isključivo kao simboli sve prisutnijeg konzumerizma, skesualno-nabijenog nastupa i naravno, što dalje od političkog života. Žene su sada ili naše tihe bake ili Stanije, Cice-Mice, Celzijusi i drugi razni vrući stepeni. Žene su statue ili su gole. Glavno rešenje za ove probleme dosad je bio pitanje prioriteta. Situacija u državi ne dozvoljava, kažu mnogi, bavljenje ovakvim problemima pored 100 drugih znatno bitnijih, i drugo: žene su pravno postigle svoje ciljeve za vreme prošlog režima.
Istina, BiH se suočava sa velikim brojem problema, ali to ne znači da žene i problemi žena ne prelaze iz jedne u drugo kategoriju i da se mogu izolovati kao manje bitan problem. Naime žene u BiH predstavljaju više od polovine radno sposobnog stanovništva: 51%. Od totalnog broja stanovnika koji su ne zaposleni najviše je nezaposlenih žena sa viskom stručnom spremom: 31, 7 po istraživanju Instituta za pravo i finansije.
Pospešujući položaj žena u drušvu došlo bi do generalnog poboljšanja i samog društva pa i standarda. Kreirajući platformu gde obrazovane, sposobne žene imaju pristup javnom životu dolazilo bi i do poboljšanja standarda pre svega u porodicama, pa onda malih zajednica i na kraju celokupnog javnog prostora. Još jedna jako bitna stvar za celokupan napredak našeg društva je sama činjenica da bi podržavanje obrazovanih i sposobnih žena dovelo i do podržavanja samog obrazovanja žena i samim tim predstavljalo jedan korak ka uspešnijem tolerantnijem društvu. Na ovaj način bi se borili i protiv ubernacionalnog tradicionalnog poretka čiji smo povratak doživeli kao posledicu ratnog perioda kao i protiv uzajamne mržnje tri BiH naroda.
Nasilje nad ženama je jedan od velikih problema BiH. Iako je BiH podpisala sve konvencije i zakone zaštite, to se obično ogleda samo na papiru. Ekonomska zavisnost žena koja je kao što sam i rekla uslovljena pređašnjom diskriminacijom je jedan od razloga zašto je nasilje u porodici česta pojava.
Stoga želela bih da poručim muškarcima da će i njima biti bolje ako je njihovim majkama, bakama, ženama i ćerkama bolje. Da će našoj državi biti bolje ako su joj majke obrazovanije, zaposlene i netučene jer „bez žena bi početak našeg života bio lišen pomoći, sredina zadovoljstva, a kraj utehe.” Džordž Gordon Bajron.
Za konkurs.