Danas je prvi mart.Imam dvije asocijacije na taj dan: rođendan mog prijatelja i Dan nezavisnosti.
Nedjelja je svakako, ne radi se! A KAO DA SE INAČE RADI? Pitam se kako bi onih 500000 nezaposlenih bilo sretno zato što će ponedjeljak biti neradni(nedjelja se prebaciva na ponedjeljak, omiljeno pravilo za budžetske korisnike). Ovako, njima(nezaposlenim) je ponedjeljak kao i subota, i nedjelja, i četvrtak. Odmaramo, kao da smo se baš umorili.
I tako dok odmaramo imamo vremena napretek, za razmišljanje, smišljanje, nesmišljanje rješenja.
Opet ćemo kao i svaki prvi mart raspravljati o tome kako se slavi u samo jednom dijelu države.
Što bi rekli, državni praznik u pola države. To je kao kad uzmem desetku u pola lepine ili peticu u cijelu lepinu. Zavisi s koje strane pogledaš. Zavisi koliko ću pojesti i koliko će me stomak zaboljeti?
Taj prvi mart 1992. neke zabolio, razbolio, pomirio s Bogom, poslao pred Boga, neke izgubio u prostoru i vremenu, neke i zaglavio. Elem, kako god, tu smo gdje jesmo, na istom mjestu ni pedlja dalje.
Neki dan sam imala priliku da pričam s dr. Renzom Daviddiem, zamjenikom šefa Delegacije Evropske unije u BIH.Njegova procjena je da će Bosna i Hercegovina za petnaestak godina da uđe u Evropsku uniju.Istu onu Uniju, koja je tu istu Republiku Bosnu i Hercegovinu 06.04.1992. god priznala kao nezavisnu i suverenu državu.Evropska unija koja nije spriječila rat u BIH, a opet tako savršena da nam predstavlja svjetlo na kraju tunela, iako je sve osim savršena.
Nije savršena, ali predstavlja savršenstvo, kad napravite makar i malo poređenje sa našim sistemom, standardom, pravima…
Zamislite samo koliko se moglo uraditi za 23 godine?Koliko radnih mjesta otvoriti?Ma ne, trebalo je raspravljati o praznicima, entitetima, podjelama, Dejtonu 2…ko još mari za radna mjesta!
Zamislim kako bi bilo da nas ovih malih tri miliona i nešto, danas napravi porodični ručak i kao specijalitet ćurku, puricu, kokošku, pile…da se osjeti miris u cijeloj kući, čuje smijeh i razdraganost, da bude lijep i sunčan dan… joj što volim da maštam.
Umjesto purice, sutra u deset sati idem na polaganje cvijeća, na biste za heroje iz onog rata, na partizansko groblje i šehidsko greblje.
Načelnik će održati kratki govor, svi ćemo se slikati i nakon toga kud mili tvoji…i kako ste mogli shvatiti živim u dijelu države gdje se obilježava nezavisnost.
Čestitat ću i Dan nezavisnosti svim Bosancima i Hercegovcima, na mom facebook profilu, staviti i sliku zastave.Neki će lajkati, a neki komentarisati, opet obilježava neki dan.
Bosanka i Hercegovka sam.Roditelji glasali na Referendumu za nezavisnost, ostavili mi u naslijeđe i ja poštujem to.S mene će to naslijeđe preći na moju djecu, s njihove djece na njihovu djecu…jer brate, Bosna je bila prije nas, sad je, i biće poslije nas.Ko sam ja da sudim?
Za mjesec dana na granici ću pokazati pasoš i pogodite šta na njemu piše?
Ostajte mi živo i zdravo.Ispecite puricu ili pile, opet je novi dan i živi smo.Zar to nije dovoljno za slavlje?
*Nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili države, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na području svog teritorija.
*Za konkurs
P.S. Prijatelju sretan rođendan, a Vama Dan nezavisnosti.Ja idem da jedem kolače 🙂